TY  - BOOK
AU  - Ajzinberg, Aleksandar
PY  - 2020
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/1441
AB  - "Moj sin Matvej je 1991. godine iznenada otišao u Izrael jer nije hteo da učestvuje u ratnom ludilu koje je upravo bilo na pomolu. Nije hteo da bude mobilisan i prisiljen da ubija ljude samo zato jer su živeli u Hrvatskoj, Bosni ili nekoj drugoj republici tadašnje Jugoslavije. Ubrzo po dolasku u Izrael, Matvej je pokazao izvesno interesovanje za svoje korene i tražio je da mu napišem nešto o tome ali i da mu ukratko, opišem kako sam preživeo Holokaust. Mislio sam da ću sve to moći da mu napišem na nekoliko stranica ali sam se prevario. Ispalo je mnogo više - trinaest prilično obimnih pisama. Ta pisma smo moja supruga Gorjana i ja kopirali. Originale smo slali poštom, a kopije čuvali za slučaj da se neko pismo, na putu do Izraela, izgubi. Nekoliko godina kasnije, putujući na neki kongres, pričao sam jednom prijatelju kako sam uspeo da preživim Drugi svetski rat. Rekao mi je da bi bilo zanimljivo kada bih sve to što sam mu ispričao ja i napisao. Nekoliko dana kasnije pokazao sam mu i pozajmio kopije pisama koja sam slao Matveju. Tih prvih trinaest pisama sam na njegovu sugestiju, a posle izvesnog oklevanja, poslao na anonimni književni konkurs koji je raspisao Savez jevrejskih opština Jugoslavije. Rukopis sam nazvao Trinaest pisama. Bio sam zaista iznenađen kada sam, posle izvesnog vremena, saznao da je taj tekst nagrađen prvom nagradom. Po savetu nekih prijatelja (koji su rukopis Trinaest pisama čitali), a podstaknut potrebom da opišem sinu i ono što mi se po završetku Drugog svetskog rata dešavalo, posle izvesne pauze sam nastavio da mu pišem, čineći to, kao i ranije, bez ikakvih literarnih ambicija.
U vreme NATO bombardovanja završio sam pisanje tih pisama..."
AB  - 
PB  - Beograd : A. Ajzinberg
T1  - Pisma Matveju
SP  - 1
EP  - 204
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1441
ER  - 

@book{
author = "Ajzinberg, Aleksandar",
year = "2020",
abstract = ""Moj sin Matvej je 1991. godine iznenada otišao u Izrael jer nije hteo da učestvuje u ratnom ludilu koje je upravo bilo na pomolu. Nije hteo da bude mobilisan i prisiljen da ubija ljude samo zato jer su živeli u Hrvatskoj, Bosni ili nekoj drugoj republici tadašnje Jugoslavije. Ubrzo po dolasku u Izrael, Matvej je pokazao izvesno interesovanje za svoje korene i tražio je da mu napišem nešto o tome ali i da mu ukratko, opišem kako sam preživeo Holokaust. Mislio sam da ću sve to moći da mu napišem na nekoliko stranica ali sam se prevario. Ispalo je mnogo više - trinaest prilično obimnih pisama. Ta pisma smo moja supruga Gorjana i ja kopirali. Originale smo slali poštom, a kopije čuvali za slučaj da se neko pismo, na putu do Izraela, izgubi. Nekoliko godina kasnije, putujući na neki kongres, pričao sam jednom prijatelju kako sam uspeo da preživim Drugi svetski rat. Rekao mi je da bi bilo zanimljivo kada bih sve to što sam mu ispričao ja i napisao. Nekoliko dana kasnije pokazao sam mu i pozajmio kopije pisama koja sam slao Matveju. Tih prvih trinaest pisama sam na njegovu sugestiju, a posle izvesnog oklevanja, poslao na anonimni književni konkurs koji je raspisao Savez jevrejskih opština Jugoslavije. Rukopis sam nazvao Trinaest pisama. Bio sam zaista iznenađen kada sam, posle izvesnog vremena, saznao da je taj tekst nagrađen prvom nagradom. Po savetu nekih prijatelja (koji su rukopis Trinaest pisama čitali), a podstaknut potrebom da opišem sinu i ono što mi se po završetku Drugog svetskog rata dešavalo, posle izvesne pauze sam nastavio da mu pišem, čineći to, kao i ranije, bez ikakvih literarnih ambicija.
U vreme NATO bombardovanja završio sam pisanje tih pisama...", ",
publisher = "Beograd : A. Ajzinberg",
title = "Pisma Matveju",
pages = "1-204",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1441"
}

Ajzinberg, A.. (2020). Pisma Matveju. 
Beograd : A. Ajzinberg., 1-204.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1441

Ajzinberg A. Pisma Matveju. 2020;:1-204.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1441 .

Ajzinberg, Aleksandar, "Pisma Matveju" (2020):1-204,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1441 .

TY  - GEN
AU  - Ajzinberg, Aleksandar
PY  - 2020
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/1271
AB  - "Alkan Đerasi bio je prijatelj mog oca. Gde i kada su se upoznali, nije mi poznato, ali mi se čini da su se sprijateljili tokom Drugog svetskog rata, možda čak i na Solunskom frontu. U knjizi Pisma Matveju sam pomenuo da su se kod njega prvi put sreli i upoznali moji roditelji i da je, nešto kasnije, 1930 godine, on bio moj sandak..."
AB  - "Alkan Djerasi was a friend of my father. I don't know where and when they met, but it seems to me that they became friends during the Second World War, maybe even on the Salonica front. In the book "Letters to Matvej", I mentioned that my parents first-time met in his house and, a little later, in 1930, he was my best man... "
PB  - Beograd : A. Ajzinberg
T1  - Alkan Đerasi
SP  - 1
EP  - 2
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1271
ER  - 

@misc{
author = "Ajzinberg, Aleksandar",
year = "2020",
abstract = ""Alkan Đerasi bio je prijatelj mog oca. Gde i kada su se upoznali, nije mi poznato, ali mi se čini da su se sprijateljili tokom Drugog svetskog rata, možda čak i na Solunskom frontu. U knjizi Pisma Matveju sam pomenuo da su se kod njega prvi put sreli i upoznali moji roditelji i da je, nešto kasnije, 1930 godine, on bio moj sandak...", "Alkan Djerasi was a friend of my father. I don't know where and when they met, but it seems to me that they became friends during the Second World War, maybe even on the Salonica front. In the book "Letters to Matvej", I mentioned that my parents first-time met in his house and, a little later, in 1930, he was my best man... "",
publisher = "Beograd : A. Ajzinberg",
title = "Alkan Đerasi",
pages = "1-2",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1271"
}

Ajzinberg, A.. (2020). Alkan Đerasi. 
Beograd : A. Ajzinberg., 1-2.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1271

Ajzinberg A. Alkan Đerasi. 2020;:1-2.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1271 .

Ajzinberg, Aleksandar, "Alkan Đerasi" (2020):1-2,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1271 .

TY  - GEN
AU  - Ajzinberg, Aleksandar
PY  - 2020
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/1262
AB  - "Mnogi ni ne znaju da je u Beogradu još pre Drugog svetskog rata postojala Nemačko srpska škola. Osnovana je još davne 1854. godine i smatrana je nekom vrstom elitne prosvetne ustanove. Naravno, u njoj je nastava držana na nemačkom jeziku. Moju drugaricu Branku su, kad je napunila šest godina, roditelji dali u tu školu računajući da je to prilika da dete, sem maternjeg jezika, dobro nauči i jedan strani jezik..."
AB  - "Many do not know that there was a German-Serbian school in Belgrade before the Second World War. It was founded in 1854 and was considered a kind of elite educational institution. Of course, the classes were held in German. When my friend Branka was six year old, her parents sent her to that school, calculating that it was an opportunity for the child to learn a foreign language well, in addition to his mother tongue..."
PB  - Beograd : A. Ajzinberg
T1  - Arijevci i Semiti
T1  - Aryans and Semites
SP  - 1
EP  - 2
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1262
ER  - 

@misc{
author = "Ajzinberg, Aleksandar",
year = "2020",
abstract = ""Mnogi ni ne znaju da je u Beogradu još pre Drugog svetskog rata postojala Nemačko srpska škola. Osnovana je još davne 1854. godine i smatrana je nekom vrstom elitne prosvetne ustanove. Naravno, u njoj je nastava držana na nemačkom jeziku. Moju drugaricu Branku su, kad je napunila šest godina, roditelji dali u tu školu računajući da je to prilika da dete, sem maternjeg jezika, dobro nauči i jedan strani jezik...", "Many do not know that there was a German-Serbian school in Belgrade before the Second World War. It was founded in 1854 and was considered a kind of elite educational institution. Of course, the classes were held in German. When my friend Branka was six year old, her parents sent her to that school, calculating that it was an opportunity for the child to learn a foreign language well, in addition to his mother tongue..."",
publisher = "Beograd : A. Ajzinberg",
title = "Arijevci i Semiti, Aryans and Semites",
pages = "1-2",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1262"
}

Ajzinberg, A.. (2020). Arijevci i Semiti. 
Beograd : A. Ajzinberg., 1-2.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1262

Ajzinberg A. Arijevci i Semiti. 2020;:1-2.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1262 .

Ajzinberg, Aleksandar, "Arijevci i Semiti" (2020):1-2,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1262 .

TY  - GEN
AU  - Ajzinberg, Aleksandar
PY  - 2019
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/206
AB  - Priča "Hanatante" je sećanje na autorovu baba-tetku Hanu Dojč, koja je rođena u Zemunu, a gotovo ceo život proživela u Budimpešti.
AB  - The story of "Hanatante" is the memory of the author's grandmother-aunt Hanna Deutsche, who was born in Zemun and spent almost her entire life in Budapest.
PB  - Beograd : A. Ajzinberg
T1  - Hanatante
SP  - 1
EP  - 9
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_206
ER  - 

@misc{
author = "Ajzinberg, Aleksandar",
year = "2019",
abstract = "Priča "Hanatante" je sećanje na autorovu baba-tetku Hanu Dojč, koja je rođena u Zemunu, a gotovo ceo život proživela u Budimpešti., The story of "Hanatante" is the memory of the author's grandmother-aunt Hanna Deutsche, who was born in Zemun and spent almost her entire life in Budapest.",
publisher = "Beograd : A. Ajzinberg",
title = "Hanatante",
pages = "1-9",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_206"
}

Ajzinberg, A.. (2019). Hanatante. 
Beograd : A. Ajzinberg., 1-9.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_206

Ajzinberg A. Hanatante. 2019;:1-9.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_206 .

Ajzinberg, Aleksandar, "Hanatante" (2019):1-9,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_206 .

TY  - BOOK
AU  - Ajzinberg, Aleksandar
PY  - 2017
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/1446
AB  - "In 1991, my son, Matvej, left suddenly for Israel because he didn’t want to take part in the insanity of the civil war that was just breaking out in our country. He did not want to be drafted and forced to kill people simply because they lived in Croatia, Bosnia, or any other republic of what was then Yugoslavia. Soon after arriving in Israel, Matvej expressed a lot of interest in his family roots and asked me to write to him about it. Additionally, he wanted me to briefly explain how I
survived the Holocaust in Nazi-occupied Serbia. At the time, I thought that I could write to him just a few pages about it. I was wrong. I ended up writing thirteen rather lengthy letters to him. My wife, Gorjana, and I photocopied all of them. We sent Matvej the originals by mail but kept the copies in case any were lost en route to Israel. Many years later, while traveling to a conference, I shared the story of how I survived World War II with a friend. He said it would be very interesting to take everything I had just told him and write it down. A few days later, I showed up with copies of all the letters I had written to Matvej and lent them to him to read. At his suggestion, and after hesitation, I submitted those first thirteen letters to an anonymous literary competition held by the Federation of Jewish Communities of Yugoslavia. I called the manuscript simply: Thirteen Letters. Some time later, I was extremely surprised to find out that the text had won first prize in the competition.
After a long break, on the advice of some friends who had read Thirteen Letters and driven by the need to describe for my son what had happened to me after the war had ended, I began writing more letters. I continued writing, as before, without any literary ambitions. During the time of the NATO bombings of Serbia in 1999, I
finished the last of the letters".
PB  - Beograd : A. Ajzinberg
T1  - Letters to Matvej
SP  - 1
EP  - 168
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1446
ER  - 

@book{
author = "Ajzinberg, Aleksandar",
year = "2017",
abstract = ""In 1991, my son, Matvej, left suddenly for Israel because he didn’t want to take part in the insanity of the civil war that was just breaking out in our country. He did not want to be drafted and forced to kill people simply because they lived in Croatia, Bosnia, or any other republic of what was then Yugoslavia. Soon after arriving in Israel, Matvej expressed a lot of interest in his family roots and asked me to write to him about it. Additionally, he wanted me to briefly explain how I
survived the Holocaust in Nazi-occupied Serbia. At the time, I thought that I could write to him just a few pages about it. I was wrong. I ended up writing thirteen rather lengthy letters to him. My wife, Gorjana, and I photocopied all of them. We sent Matvej the originals by mail but kept the copies in case any were lost en route to Israel. Many years later, while traveling to a conference, I shared the story of how I survived World War II with a friend. He said it would be very interesting to take everything I had just told him and write it down. A few days later, I showed up with copies of all the letters I had written to Matvej and lent them to him to read. At his suggestion, and after hesitation, I submitted those first thirteen letters to an anonymous literary competition held by the Federation of Jewish Communities of Yugoslavia. I called the manuscript simply: Thirteen Letters. Some time later, I was extremely surprised to find out that the text had won first prize in the competition.
After a long break, on the advice of some friends who had read Thirteen Letters and driven by the need to describe for my son what had happened to me after the war had ended, I began writing more letters. I continued writing, as before, without any literary ambitions. During the time of the NATO bombings of Serbia in 1999, I
finished the last of the letters".",
publisher = "Beograd : A. Ajzinberg",
title = "Letters to Matvej",
pages = "1-168",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1446"
}

Ajzinberg, A.. (2017). Letters to Matvej. 
Beograd : A. Ajzinberg., 1-168.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1446

Ajzinberg A. Letters to Matvej. 2017;:1-168.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1446 .

Ajzinberg, Aleksandar, "Letters to Matvej" (2017):1-168,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1446 .

TY  - GEN
AU  - Ajzinberg, Aleksandar
PY  - 2017
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/1368
AB  - "Šestog aprila hiljadu devet stotina četrdeset i prve godine smo, zbog nemačkog bombardovanja, pobegli iz Beograda u Sopot, malo mesto ispod Kosmaja. Desetak dana kasnije, Nemci su okupirali našu zemlju. U jesen, te iste godine, uhapsili su nas četnici Koste Pećanca. Mog oca su predali srpskoj policiji koja ga je isporučila Nemcima, a moja majka i ja smo još nekoliko meseci ostali u Sopotskom zatvoru. Ja sam tada imao jedanaest godina. Prilikom jednog od saslušanja, uspeo sam da ukradem nekoliko objava, dokumenata bez kojih se, u ono vreme, nije smelo putovati. Krajem februara 1942. moja majka i ja smo nekako uspeli da se domognemo lažnih ličnih karata i da pobegnemo iz zatvora. Vozeći se nekim teretnim vozom, dočepali smo se Beograda..."
PB  - Beograd : A. Ajzinberg
T1  - Naše kratko skrivanje u Beogradu
T1  - Our short hiding in Belgrade
SP  - 1
EP  - 5
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1368
ER  - 

@misc{
author = "Ajzinberg, Aleksandar",
year = "2017",
abstract = ""Šestog aprila hiljadu devet stotina četrdeset i prve godine smo, zbog nemačkog bombardovanja, pobegli iz Beograda u Sopot, malo mesto ispod Kosmaja. Desetak dana kasnije, Nemci su okupirali našu zemlju. U jesen, te iste godine, uhapsili su nas četnici Koste Pećanca. Mog oca su predali srpskoj policiji koja ga je isporučila Nemcima, a moja majka i ja smo još nekoliko meseci ostali u Sopotskom zatvoru. Ja sam tada imao jedanaest godina. Prilikom jednog od saslušanja, uspeo sam da ukradem nekoliko objava, dokumenata bez kojih se, u ono vreme, nije smelo putovati. Krajem februara 1942. moja majka i ja smo nekako uspeli da se domognemo lažnih ličnih karata i da pobegnemo iz zatvora. Vozeći se nekim teretnim vozom, dočepali smo se Beograda..."",
publisher = "Beograd : A. Ajzinberg",
title = "Naše kratko skrivanje u Beogradu, Our short hiding in Belgrade",
pages = "1-5",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1368"
}

Ajzinberg, A.. (2017). Naše kratko skrivanje u Beogradu. 
Beograd : A. Ajzinberg., 1-5.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1368

Ajzinberg A. Naše kratko skrivanje u Beogradu. 2017;:1-5.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1368 .

Ajzinberg, Aleksandar, "Naše kratko skrivanje u Beogradu" (2017):1-5,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1368 .

TY  - GEN
AU  - Ajzinberg, Aleksandar
PY  - 2015
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/1247
AB  - "... Često me ljudi pitaju kako to da Jevreji u nacističkom ropstvu, sem čuvenog ustanka u Varšavi, nisu pružili nikakav organizovan otpor. Nisam dovoljno upućen u istoriju, u sve one progone koje su Jevreji, tokom vekova doživljavali, ali mi se čini da je za ono što se u vezi sa nacističkim progonom i Holokaustom u našoj zemlji dešavalo, moguće dati nekakvo objašnjenje..."
AB  - "... People often ask me how it is that the Jews in Nazi slavery, apart from the famous uprising in Warsaw, did not offer any organized resistance. I am not sufficiently acquainted with history, with all those persecutions that Jews have experienced over the centuries, but it seems to me that it is possible to give some explanation for what happened in connection with the Nazi persecution and the Holocaust in our country..."
PB  - Beograd : A. Ajzinberg
T1  - Zašto, sem u Varšavi, Jevreji nisu pružili oružani otpor nacistima
T1  - Why the Jews did not armed resistance to the Nazis, except in Warsaw
SP  - 1
EP  - 2
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1247
ER  - 

@misc{
author = "Ajzinberg, Aleksandar",
year = "2015",
abstract = ""... Često me ljudi pitaju kako to da Jevreji u nacističkom ropstvu, sem čuvenog ustanka u Varšavi, nisu pružili nikakav organizovan otpor. Nisam dovoljno upućen u istoriju, u sve one progone koje su Jevreji, tokom vekova doživljavali, ali mi se čini da je za ono što se u vezi sa nacističkim progonom i Holokaustom u našoj zemlji dešavalo, moguće dati nekakvo objašnjenje...", "... People often ask me how it is that the Jews in Nazi slavery, apart from the famous uprising in Warsaw, did not offer any organized resistance. I am not sufficiently acquainted with history, with all those persecutions that Jews have experienced over the centuries, but it seems to me that it is possible to give some explanation for what happened in connection with the Nazi persecution and the Holocaust in our country..."",
publisher = "Beograd : A. Ajzinberg",
title = "Zašto, sem u Varšavi, Jevreji nisu pružili oružani otpor nacistima, Why the Jews did not armed resistance to the Nazis, except in Warsaw",
pages = "1-2",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1247"
}

Ajzinberg, A.. (2015). Zašto, sem u Varšavi, Jevreji nisu pružili oružani otpor nacistima. 
Beograd : A. Ajzinberg., 1-2.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1247

Ajzinberg A. Zašto, sem u Varšavi, Jevreji nisu pružili oružani otpor nacistima. 2015;:1-2.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1247 .

Ajzinberg, Aleksandar, "Zašto, sem u Varšavi, Jevreji nisu pružili oružani otpor nacistima" (2015):1-2,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1247 .

TY  - GEN
AU  - Ajzinberg, Aleksandar
PY  - 2013
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/269
AB  - "... U dvadesetom veku mnogo je ljudi otišlo u Izrael. Neke je tamo odvela cionistička ideja, drugi su tamo otišli malo kasnije da bi se sklonili od nacističkog antisemitizma, bilo ih je koji su bežali jer nisu hteli u Hitlerove koncentracione logore, mnogi su bežali iz Staljinovog Sovjetskog Saveza i drugih zemalja pod komunističkom upravom, a bilo ih je i ... da ne nabrajam.
 Matvej je u zemlju svojih predaka otišao jer nije mogao da ubija ljude koji mu ništa zlo nisu učinili, da ih ubija samo zato što će ga Miloševićeva policija ili neki drugi uniformisani ljudi uhapsiti i poslati na front da ubija ljude u Hrvatskoj, Muslimane u Bosni, ili da ubija ko zna gde i koga još..."
PB  - Beograd : A. Ajzinberg
T1  - Alija (1991.)
SP  - 1
EP  - 16
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_269
ER  - 

@misc{
author = "Ajzinberg, Aleksandar",
year = "2013",
abstract = ""... U dvadesetom veku mnogo je ljudi otišlo u Izrael. Neke je tamo odvela cionistička ideja, drugi su tamo otišli malo kasnije da bi se sklonili od nacističkog antisemitizma, bilo ih je koji su bežali jer nisu hteli u Hitlerove koncentracione logore, mnogi su bežali iz Staljinovog Sovjetskog Saveza i drugih zemalja pod komunističkom upravom, a bilo ih je i ... da ne nabrajam.
 Matvej je u zemlju svojih predaka otišao jer nije mogao da ubija ljude koji mu ništa zlo nisu učinili, da ih ubija samo zato što će ga Miloševićeva policija ili neki drugi uniformisani ljudi uhapsiti i poslati na front da ubija ljude u Hrvatskoj, Muslimane u Bosni, ili da ubija ko zna gde i koga još..."",
publisher = "Beograd : A. Ajzinberg",
title = "Alija (1991.)",
pages = "1-16",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_269"
}

Ajzinberg, A.. (2013). Alija (1991.). 
Beograd : A. Ajzinberg., 1-16.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_269

Ajzinberg A. Alija (1991.). 2013;:1-16.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_269 .

Ajzinberg, Aleksandar, "Alija (1991.)" (2013):1-16,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_269 .

TY  - GEN
AU  - Ajzinberg, Aleksandar
PY  - 2011
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/1260
AB  - "Prolazio sam, pre nekoliko dana, Gvozdićevom ulicom i setio se Borka Obradovića, čoveka koga nikada nisam sreo ali čija me je sudbina navela na razmišljanja. O Borku znam vrlo malo, zapravo samo ono što sam o njemu čuo, ali to je dovoljno za moje dileme vezane za ocenu njegovog ponašanja tokom nemačke okupacije u vreme Drugog svetskog rata. Ono što znam, izgleda mi sada vrlo komplikovano pa sam zato odlučio da zabeležim. Možda će mi pomoći da o njemu donesem nekakav sud. Mnogi su smatrali da je Borko bio saradnik okupatora, da je učestvovao u pljački jevrejske imovine, a neki su verovali da on svojim postupcima nikome nije naudio i da je to bio jedini način da spase svoju ženu i decu sigurne smrti..."
AB  - "A few days ago, I was walking Gvozdićeva Street and I remembered Borko Obradović, a man I never met but whose destiny made me think. I know very little about Borko, in fact only what I heard about him, but that is enough for my dilemmas regarding the assessment of his behaviour during the German occupation and World War II. What I know seems very complicated to me now so I decided to write down this story. Maybe it will help me to make some judgment about him. Many people thought Borko was an occupier's collaborator, that he took part in the looting of Jewish property, and some believed that his actions did not harm anyone and that this was the only way to save his wife and children from certain death ... "
PB  - Beograd : A. Ajzinberg
T1  - Gvozdićeva ulica
T1  - Gvozdic's street
SP  - 1
EP  - 2
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1260
ER  - 

@misc{
author = "Ajzinberg, Aleksandar",
year = "2011",
abstract = ""Prolazio sam, pre nekoliko dana, Gvozdićevom ulicom i setio se Borka Obradovića, čoveka koga nikada nisam sreo ali čija me je sudbina navela na razmišljanja. O Borku znam vrlo malo, zapravo samo ono što sam o njemu čuo, ali to je dovoljno za moje dileme vezane za ocenu njegovog ponašanja tokom nemačke okupacije u vreme Drugog svetskog rata. Ono što znam, izgleda mi sada vrlo komplikovano pa sam zato odlučio da zabeležim. Možda će mi pomoći da o njemu donesem nekakav sud. Mnogi su smatrali da je Borko bio saradnik okupatora, da je učestvovao u pljački jevrejske imovine, a neki su verovali da on svojim postupcima nikome nije naudio i da je to bio jedini način da spase svoju ženu i decu sigurne smrti...", "A few days ago, I was walking Gvozdićeva Street and I remembered Borko Obradović, a man I never met but whose destiny made me think. I know very little about Borko, in fact only what I heard about him, but that is enough for my dilemmas regarding the assessment of his behaviour during the German occupation and World War II. What I know seems very complicated to me now so I decided to write down this story. Maybe it will help me to make some judgment about him. Many people thought Borko was an occupier's collaborator, that he took part in the looting of Jewish property, and some believed that his actions did not harm anyone and that this was the only way to save his wife and children from certain death ... "",
publisher = "Beograd : A. Ajzinberg",
title = "Gvozdićeva ulica, Gvozdic's street",
pages = "1-2",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1260"
}

Ajzinberg, A.. (2011). Gvozdićeva ulica. 
Beograd : A. Ajzinberg., 1-2.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1260

Ajzinberg A. Gvozdićeva ulica. 2011;:1-2.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1260 .

Ajzinberg, Aleksandar, "Gvozdićeva ulica" (2011):1-2,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1260 .

TY  - GEN
AU  - Ajzinberg, Aleksandar
PY  - 2011
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/268
AB  - "... Bila je, pre Drugog svetskog rata, u Vasinoj ulici broj 7 jedna prodavnica koja je na
poseban način privlačila moju pažnju. Verovatno pogađate, bila je to prodavnica igračaka.
Moj otac je poznavao vlasnika te radnje, gospodina Avrama Medinu. Bio je to jedan vrlo
simpatičan stariji gospodin koga sam ja zavoleo jer mi je dozvoljavao da razgledam igračke
poređane po policama prodavnice, a ponekad bi mi, poneku od njih, i poklonio..."
PB  - Beograd : A. Ajzinberg
T1  - Porodica Medina
SP  - 1
EP  - 2
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_268
ER  - 

@misc{
author = "Ajzinberg, Aleksandar",
year = "2011",
abstract = ""... Bila je, pre Drugog svetskog rata, u Vasinoj ulici broj 7 jedna prodavnica koja je na
poseban način privlačila moju pažnju. Verovatno pogađate, bila je to prodavnica igračaka.
Moj otac je poznavao vlasnika te radnje, gospodina Avrama Medinu. Bio je to jedan vrlo
simpatičan stariji gospodin koga sam ja zavoleo jer mi je dozvoljavao da razgledam igračke
poređane po policama prodavnice, a ponekad bi mi, poneku od njih, i poklonio..."",
publisher = "Beograd : A. Ajzinberg",
title = "Porodica Medina",
pages = "1-2",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_268"
}

Ajzinberg, A.. (2011). Porodica Medina. 
Beograd : A. Ajzinberg., 1-2.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_268

Ajzinberg A. Porodica Medina. 2011;:1-2.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_268 .

Ajzinberg, Aleksandar, "Porodica Medina" (2011):1-2,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_268 .

TY  - GEN
AU  - Ajzinberg, Aleksandar
PY  - 2010
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/1254
AB  - "Od onih strašnih dana hiljadu devetstotina četrdeset prve i četrdeset i druge godine prošlo je mnogo,
prošlo je više od pola veka i sada se niko više ni ne seća porodice Kozinski. Sećam ih se ja i osećam potrebu da zabeležim njihova imena i njihove sudbine, neobične i strašne sudbine jedne jevrejske porodice koja je uspela da pobegne od ludila i strahota komunističke revolucije u Rusiji ali nije uspela da izbegne odluci nacista da svet očiste od Jevreja. Kozinskovih više nema, nema ni njihovih grobova, pa neka ove beleške, moja sećanja na njih, budu neka vrsta kenotafa toj dobroj i skladnoj porodici pobijenoj samo zato što je negde bilo upisano da pripadaju drugoj veri..."
AB  - "A lot has passed since those terrible days of the nineteen forty-first and forty-second years, more than half a century has passed and now no one even remembers the Kozinski family. I remember them and I feel the need to record their names and their destinies, the unusual and terrible fate of a Jewish family that managed to escape the madness and horrors of the communist revolution in Russia but failed to escape the Nazis' decision to cleanse the world of Jews. The Kozinski family is no more, their graves are no more, so let these notes, my memories of them, be a kind of cenotaph for that good and harmonious family that was killed only because it was written somewhere that they belonged to another religion ... "
PB  - Beograd : A. Ajzinberg
T1  - Kozinski
SP  - 1
EP  - 12
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1254
ER  - 

@misc{
author = "Ajzinberg, Aleksandar",
year = "2010",
abstract = ""Od onih strašnih dana hiljadu devetstotina četrdeset prve i četrdeset i druge godine prošlo je mnogo,
prošlo je više od pola veka i sada se niko više ni ne seća porodice Kozinski. Sećam ih se ja i osećam potrebu da zabeležim njihova imena i njihove sudbine, neobične i strašne sudbine jedne jevrejske porodice koja je uspela da pobegne od ludila i strahota komunističke revolucije u Rusiji ali nije uspela da izbegne odluci nacista da svet očiste od Jevreja. Kozinskovih više nema, nema ni njihovih grobova, pa neka ove beleške, moja sećanja na njih, budu neka vrsta kenotafa toj dobroj i skladnoj porodici pobijenoj samo zato što je negde bilo upisano da pripadaju drugoj veri...", "A lot has passed since those terrible days of the nineteen forty-first and forty-second years, more than half a century has passed and now no one even remembers the Kozinski family. I remember them and I feel the need to record their names and their destinies, the unusual and terrible fate of a Jewish family that managed to escape the madness and horrors of the communist revolution in Russia but failed to escape the Nazis' decision to cleanse the world of Jews. The Kozinski family is no more, their graves are no more, so let these notes, my memories of them, be a kind of cenotaph for that good and harmonious family that was killed only because it was written somewhere that they belonged to another religion ... "",
publisher = "Beograd : A. Ajzinberg",
title = "Kozinski",
pages = "1-12",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1254"
}

Ajzinberg, A.. (2010). Kozinski. 
Beograd : A. Ajzinberg., 1-12.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1254

Ajzinberg A. Kozinski. 2010;:1-12.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1254 .

Ajzinberg, Aleksandar, "Kozinski" (2010):1-12,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1254 .

TY  - GEN
AU  - Ajzinberg, Aleksandar
PY  - 2010
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/260
AB  - "... Ne znam kada je taj strah počeo, znam samo da su, krajem XIX i početkom XX veka dame iz palanki i varoši osećale paničan strah čak i kad neko pomene miša - a kad ga vide, skakale su na stolice, podizale suknje i vrištale pokazujući pritom obline svojih listova, pa čak i ponešto od svojih nogu iznad kolena. One veštije, pele su se na sto. Zaista mi nije jasno da li su to činile jer su se tamo osećale bezbednije ili zbog toga što je njihova pojava na stolu bila atraktivna. Bilo je, istina, dama koje nisu skakale po stolicama i stolovima ali bi, spazivši miša, malo vrištale pa padale u nesvest, obavezno vodeći računa da se u blizini nađe neko ko će ih prihvatiti i pažljivo držati u rukama sve dok se one ponovo ne osveste. U vreme o kome govorim, dakle do drugog Svetskog rata, bubašvaba, muva, komaraca, stenica, miševa, pa čak i pacova, bilo je svuda, kako po selima tako i po varošicama i gradovima. Sem mišolovki i lepljive hartije kojom su muve hvatane, nikakva efikasna sredstva za njihovo uništavanje, uklanjanje ili zastrašivanje tada još nisu postojala. Narod je bio naviknut na njihovo prisustvo i jedino su se fine dame plašile miševa. Seljanke se miševa nisu plašile, nisu skakale na stolice, niti su vrišteći padale u nesvest..."
PB  - Beograd : A. Ajzinberg
T1  - Strah od miševa
SP  - 1
EP  - 2
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_260
ER  - 

@misc{
author = "Ajzinberg, Aleksandar",
year = "2010",
abstract = ""... Ne znam kada je taj strah počeo, znam samo da su, krajem XIX i početkom XX veka dame iz palanki i varoši osećale paničan strah čak i kad neko pomene miša - a kad ga vide, skakale su na stolice, podizale suknje i vrištale pokazujući pritom obline svojih listova, pa čak i ponešto od svojih nogu iznad kolena. One veštije, pele su se na sto. Zaista mi nije jasno da li su to činile jer su se tamo osećale bezbednije ili zbog toga što je njihova pojava na stolu bila atraktivna. Bilo je, istina, dama koje nisu skakale po stolicama i stolovima ali bi, spazivši miša, malo vrištale pa padale u nesvest, obavezno vodeći računa da se u blizini nađe neko ko će ih prihvatiti i pažljivo držati u rukama sve dok se one ponovo ne osveste. U vreme o kome govorim, dakle do drugog Svetskog rata, bubašvaba, muva, komaraca, stenica, miševa, pa čak i pacova, bilo je svuda, kako po selima tako i po varošicama i gradovima. Sem mišolovki i lepljive hartije kojom su muve hvatane, nikakva efikasna sredstva za njihovo uništavanje, uklanjanje ili zastrašivanje tada još nisu postojala. Narod je bio naviknut na njihovo prisustvo i jedino su se fine dame plašile miševa. Seljanke se miševa nisu plašile, nisu skakale na stolice, niti su vrišteći padale u nesvest..."",
publisher = "Beograd : A. Ajzinberg",
title = "Strah od miševa",
pages = "1-2",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_260"
}

Ajzinberg, A.. (2010). Strah od miševa. 
Beograd : A. Ajzinberg., 1-2.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_260

Ajzinberg A. Strah od miševa. 2010;:1-2.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_260 .

Ajzinberg, Aleksandar, "Strah od miševa" (2010):1-2,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_260 .

TY  - GEN
AU  - Ajzinberg, Aleksandar
PY  - 2008
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/1249
AB  - "Sanjao sam tu kuću bezbroj puta. Video sam je u snovima onakvu kakva se nekad mogla videti sa ulice ali, sanjajući je, nikada u nju nisam ulazio. Ispred kuće je bilo dvorište, ne baš isto kao što je bilo nekada. U mojim snovima je to dvorište bilo bez one trešnje, bez ruža i šimšira i u njoj su bili neki strani ljudi kojih se treba kloniti. Sada tog dvorišta nema. Umesto njega nalazi se višespratnica, zgrada ružna i velika, možda najružnija u gradu. Interfon na ulazu nije radio. Stepenište koje vodi na sprat sam zaobišao, a tamo desno, nalazi se jedno drugo stepenište koje vodi nadole, u podrum, u podzemlje ili u neko sećanje. Usko je, a na njegovom kraju je hodnik, koji vodi tamo. Hodnik je, čini mi se, još uži od stepeništa i zakrčen je stvarima, stvarima sasvim nepotrebnim, koje su ukućani ko zna kada i zbog čega ovamo doneli, zapravo odbacili. Srećom kratak je i završava se stepeništem koje se penje. Možda ono vodi u neki drugi svet, u neku drugu stvarnost, jer vodi do kuće koju sam često sanjao..."
AB  - "I dreamed of that house countless times. I saw it in my dreams as it could once be seen from the street, but when I dreamed of it, I never entered it. In front of the house was a yard, not quite the same as it used to be. In my dreams. that yard was without that cherry, without roses and boxwood, and there were some foreign people to stay away from. Now that yard is gone. Instead, there is a high-rise, ugly and large building, perhaps the ugliest in town. The intercom at the entrance didn't work I went around the staircase that leads to the first floor, and there to the right, there is another staircase that leads down to the basement, to the basement or to some memory. It is narrow, and at its end is a corridor that leads there. It seems to me that the hallway is even narrower than the stairs and it is clogged with things, things that are completely unnecessary, which the occupants, who know when and why they brought here, actually rejected. Luckily it is short and ends with a staircase that climbs. Maybe it leads to another world, to another reality, because it leads to the house I often dreamed of ... "
PB  - Beograd : A. Ajzinberg
T1  - Gundulićev venac 53 (Snovi, sećanja i stvarnost)
T1  - Gundulićev venac street (Dreams, memories and reality)
SP  - 1
EP  - 7
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1249
ER  - 

@misc{
author = "Ajzinberg, Aleksandar",
year = "2008",
abstract = ""Sanjao sam tu kuću bezbroj puta. Video sam je u snovima onakvu kakva se nekad mogla videti sa ulice ali, sanjajući je, nikada u nju nisam ulazio. Ispred kuće je bilo dvorište, ne baš isto kao što je bilo nekada. U mojim snovima je to dvorište bilo bez one trešnje, bez ruža i šimšira i u njoj su bili neki strani ljudi kojih se treba kloniti. Sada tog dvorišta nema. Umesto njega nalazi se višespratnica, zgrada ružna i velika, možda najružnija u gradu. Interfon na ulazu nije radio. Stepenište koje vodi na sprat sam zaobišao, a tamo desno, nalazi se jedno drugo stepenište koje vodi nadole, u podrum, u podzemlje ili u neko sećanje. Usko je, a na njegovom kraju je hodnik, koji vodi tamo. Hodnik je, čini mi se, još uži od stepeništa i zakrčen je stvarima, stvarima sasvim nepotrebnim, koje su ukućani ko zna kada i zbog čega ovamo doneli, zapravo odbacili. Srećom kratak je i završava se stepeništem koje se penje. Možda ono vodi u neki drugi svet, u neku drugu stvarnost, jer vodi do kuće koju sam često sanjao...", "I dreamed of that house countless times. I saw it in my dreams as it could once be seen from the street, but when I dreamed of it, I never entered it. In front of the house was a yard, not quite the same as it used to be. In my dreams. that yard was without that cherry, without roses and boxwood, and there were some foreign people to stay away from. Now that yard is gone. Instead, there is a high-rise, ugly and large building, perhaps the ugliest in town. The intercom at the entrance didn't work I went around the staircase that leads to the first floor, and there to the right, there is another staircase that leads down to the basement, to the basement or to some memory. It is narrow, and at its end is a corridor that leads there. It seems to me that the hallway is even narrower than the stairs and it is clogged with things, things that are completely unnecessary, which the occupants, who know when and why they brought here, actually rejected. Luckily it is short and ends with a staircase that climbs. Maybe it leads to another world, to another reality, because it leads to the house I often dreamed of ... "",
publisher = "Beograd : A. Ajzinberg",
title = "Gundulićev venac 53 (Snovi, sećanja i stvarnost), Gundulićev venac street (Dreams, memories and reality)",
pages = "1-7",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1249"
}

Ajzinberg, A.. (2008). Gundulićev venac 53 (Snovi, sećanja i stvarnost). 
Beograd : A. Ajzinberg., 1-7.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1249

Ajzinberg A. Gundulićev venac 53 (Snovi, sećanja i stvarnost). 2008;:1-7.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1249 .

Ajzinberg, Aleksandar, "Gundulićev venac 53 (Snovi, sećanja i stvarnost)" (2008):1-7,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1249 .

TY  - GEN
AU  - Ajzinberg, Aleksandar
PY  - 2007
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/259
AB  - "... Bilo je to 1973. godine, dakle pre ravno trideset i četiri godine. Putovali smo po Sovjetskom Savezu ali ne kao turisti. Išli smo tamo da posetimo rođake, porodicu mog oca koji je tu zemlju napustio davne 1914. godine. Bili smo u Tbilisiju, obišli deo Gruzije, Kahetiju, Abhaziju, a onda smo, avionom, odleteli u Lenjingrad. Odseli smo kod jednog prijatelja, Abrama Borisoviča i on je predložio da dođemo kod njega na daču..."
PB  - Beograd : A. Ajzinberg
T1  - Priča o starcu koji se rukovao sa Srbinom
SP  - 1
EP  - 2
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_259
ER  - 

@misc{
author = "Ajzinberg, Aleksandar",
year = "2007",
abstract = ""... Bilo je to 1973. godine, dakle pre ravno trideset i četiri godine. Putovali smo po Sovjetskom Savezu ali ne kao turisti. Išli smo tamo da posetimo rođake, porodicu mog oca koji je tu zemlju napustio davne 1914. godine. Bili smo u Tbilisiju, obišli deo Gruzije, Kahetiju, Abhaziju, a onda smo, avionom, odleteli u Lenjingrad. Odseli smo kod jednog prijatelja, Abrama Borisoviča i on je predložio da dođemo kod njega na daču..."",
publisher = "Beograd : A. Ajzinberg",
title = "Priča o starcu koji se rukovao sa Srbinom",
pages = "1-2",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_259"
}

Ajzinberg, A.. (2007). Priča o starcu koji se rukovao sa Srbinom. 
Beograd : A. Ajzinberg., 1-2.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_259

Ajzinberg A. Priča o starcu koji se rukovao sa Srbinom. 2007;:1-2.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_259 .

Ajzinberg, Aleksandar, "Priča o starcu koji se rukovao sa Srbinom" (2007):1-2,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_259 .

TY  - GEN
AU  - Ajzinberg, Aleksandar
PY  - 2007
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/244
AB  - "... Bilo je to, sada već davne, 1991. godine. Abram Borisović je odlučio da me odvede njegovom prijatelju, takođe Rusu, koji živi u naselju sagrađenom na jednom od bregova koji okružuju Jerusalem. Predložio mi je da, umesto autobusom, idemo pešice. Biće to lepa šetnja, rekao je, i prilika da vidim kako grad izgleda sa udaljenosti od sedam ili osam kilometara. Dan je bio lep, Abram Borisović zanimljiv sagovornik, a moje, tek kupljene "biblijske sandale" iznenađujuće udobne za hodanje. Nisam ni primetio kadsmo stigli u podnožje tog brda na kome su izgrađene izuzetno lepe kuće. U jednoj od njih, pod samim vrhom brega čije sam ime već zaboravio, stanovao je Miša. I njegovo prezime sam zaboravio..."
PB  - Beograd : A. Ajzinberg
T1  - Mišina sreća
SP  - 1
EP  - 2
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_244
ER  - 

@misc{
author = "Ajzinberg, Aleksandar",
year = "2007",
abstract = ""... Bilo je to, sada već davne, 1991. godine. Abram Borisović je odlučio da me odvede njegovom prijatelju, takođe Rusu, koji živi u naselju sagrađenom na jednom od bregova koji okružuju Jerusalem. Predložio mi je da, umesto autobusom, idemo pešice. Biće to lepa šetnja, rekao je, i prilika da vidim kako grad izgleda sa udaljenosti od sedam ili osam kilometara. Dan je bio lep, Abram Borisović zanimljiv sagovornik, a moje, tek kupljene "biblijske sandale" iznenađujuće udobne za hodanje. Nisam ni primetio kadsmo stigli u podnožje tog brda na kome su izgrađene izuzetno lepe kuće. U jednoj od njih, pod samim vrhom brega čije sam ime već zaboravio, stanovao je Miša. I njegovo prezime sam zaboravio..."",
publisher = "Beograd : A. Ajzinberg",
title = "Mišina sreća",
pages = "1-2",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_244"
}

Ajzinberg, A.. (2007). Mišina sreća. 
Beograd : A. Ajzinberg., 1-2.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_244

Ajzinberg A. Mišina sreća. 2007;:1-2.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_244 .

Ajzinberg, Aleksandar, "Mišina sreća" (2007):1-2,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_244 .

TY  - GEN
AU  - Ajzinberg, Aleksandar
PY  - 2006
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/1246
AB  - "... Pitala si me da li verujem u Boga. Rekao sam ti nešto neodređeno, jer nisam bio u stanju da, u jednom relativno kratkom telefonskom razgovoru, definišem ono o čemu sam, ne jednom, razmišljao. Nisam ti odgovorio i zbog toga što mi tvoje pitanje nije odgovaralo. A nije mi odgovaralo jer me je navodilo na odgovor koji bi morao da odvuče moja razmišljanja u sledeće, preciznije pitanje: verujem li u Boga katoličkog, muslimanskog, jevrejskog, pravoslavnog, budističkog, rimskog ili..."
AB  - "... You asked me if I believed in God. I told you something vague, because I was not able to, in a relatively short telephone conversation, define what I was thinking about, more than once. I didn't answer you because of that and your question did not suit me, and it did not suit me because it led me to an answer that would have to distract my thoughts from the following, more precise question: do I believe in a Catholic, Muslim, Jewish, Orthodox, Buddhist, Roman or ..."
PB  - Beograd : A. Ajzinberg
T1  - Ima li Boga
T1  - Is there a God
SP  - 1
EP  - 5
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1246
ER  - 

@misc{
author = "Ajzinberg, Aleksandar",
year = "2006",
abstract = ""... Pitala si me da li verujem u Boga. Rekao sam ti nešto neodređeno, jer nisam bio u stanju da, u jednom relativno kratkom telefonskom razgovoru, definišem ono o čemu sam, ne jednom, razmišljao. Nisam ti odgovorio i zbog toga što mi tvoje pitanje nije odgovaralo. A nije mi odgovaralo jer me je navodilo na odgovor koji bi morao da odvuče moja razmišljanja u sledeće, preciznije pitanje: verujem li u Boga katoličkog, muslimanskog, jevrejskog, pravoslavnog, budističkog, rimskog ili...", "... You asked me if I believed in God. I told you something vague, because I was not able to, in a relatively short telephone conversation, define what I was thinking about, more than once. I didn't answer you because of that and your question did not suit me, and it did not suit me because it led me to an answer that would have to distract my thoughts from the following, more precise question: do I believe in a Catholic, Muslim, Jewish, Orthodox, Buddhist, Roman or ..."",
publisher = "Beograd : A. Ajzinberg",
title = "Ima li Boga, Is there a God",
pages = "1-5",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1246"
}

Ajzinberg, A.. (2006). Ima li Boga. 
Beograd : A. Ajzinberg., 1-5.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1246

Ajzinberg A. Ima li Boga. 2006;:1-5.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1246 .

Ajzinberg, Aleksandar, "Ima li Boga" (2006):1-5,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1246 .

TY  - GEN
AU  - Ajzinberg, Aleksandar
PY  - 2006
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/240
AB  - "... Boža nije hteo da bude u jedinicama vojske koja sarađuje sa Nemcima jer su Nemci okupirali zemlju u kojoj je on živeo i ratuju sa njegovom domovinom. Razgovarao je o tome sa Zoranom više puta, bio je ponosit, gladovao je i njegovi roditelji su bili gladni... I, pred sam kraj rata, on je ipak obukao uniformu. Gde je posle bio, Zoran mi nije umeo reći..."
PB  - Beograd : A. Ajzinberg
T1  - Javorski
SP  - 1
EP  - 3
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_240
ER  - 

@misc{
author = "Ajzinberg, Aleksandar",
year = "2006",
abstract = ""... Boža nije hteo da bude u jedinicama vojske koja sarađuje sa Nemcima jer su Nemci okupirali zemlju u kojoj je on živeo i ratuju sa njegovom domovinom. Razgovarao je o tome sa Zoranom više puta, bio je ponosit, gladovao je i njegovi roditelji su bili gladni... I, pred sam kraj rata, on je ipak obukao uniformu. Gde je posle bio, Zoran mi nije umeo reći..."",
publisher = "Beograd : A. Ajzinberg",
title = "Javorski",
pages = "1-3",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_240"
}

Ajzinberg, A.. (2006). Javorski. 
Beograd : A. Ajzinberg., 1-3.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_240

Ajzinberg A. Javorski. 2006;:1-3.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_240 .

Ajzinberg, Aleksandar, "Javorski" (2006):1-3,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_240 .

TY  - GEN
AU  - Ajzinberg, Aleksandar
PY  - 2005
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/1240
AB  - "... Napolju, srećom, nije bilo mnogo hladno. Zima skoro da je i prošla, ali su noći još bile studene. U izbi, kraj peći, bilo je prijatno. Sedeli su strepeći, sedeli su možda poslednji put zajedno, tu kraj peći i čekali. Sused je rekao da će doći i da će im pomoći. Mordehaj Abramovič mu je verovao. Poznavali su se toliko godina, susedi su, istina delila ih je religija, nisu išli u istu crkvu, i odeća im je bila različita, ali ipak, Mordehaj Abramovič mu je verovao... Sused je bio dobar čovek, nije ga vređao, pozdravljali su se kao ljudi. Prošle noći je krišom došao i ispričao kako se njegovi spremaju da kolju, klaće u subotu, a što nađu po kućama podeliće. Nije to prvi put da su ovde klali Jevreje. Klali su i ranije, klali su onako pijani, sekli su sabljama, a bilo je i onih treznih koji su to radili. Verovali su da će njihov život postati lakši, da će u njihovom selu biti manje siromašnih kada se oslobode tih prokletih Jevreja koji su Hrista razapeli i zbog kojih ceo svet živi u bedi..."
AB  - "... Fortunately, it wasn't very cold outside. The winter was almost over, but the nights were still cold. It was pleasant in the room, by the stove. They were sitting anxiously, they were sitting together for the last time. The neighbour said he would come and help them. Mordechai Abramovich trusted him. They had known each other for so many years, they were neighbours, the truth was divided by religion, they did not go to the same church, and their clothes were different, but still, Mordechai Abramovich trusted him ... The neighbour was a good man, he didn't insult him, they greeted each other like people. This is not the first time that Jews have been slaughtered here. They have slaughtered before, they slaughtered so drunk, they cut with swords, and there were those sober who did it. They believed that their lives would become easier, that in their the village to be less poor when they get rid of those damned Jews who crucified Christ and because of whom the whole world lives in misery ... "
PB  - Beograd : A. Ajzinberg
T1  - Triptih - Mordho, Sara, Starac
T1  - Triptych  Mordho, Sara, Old man
SP  - 1
EP  - 7
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1240
ER  - 

@misc{
author = "Ajzinberg, Aleksandar",
year = "2005",
abstract = ""... Napolju, srećom, nije bilo mnogo hladno. Zima skoro da je i prošla, ali su noći još bile studene. U izbi, kraj peći, bilo je prijatno. Sedeli su strepeći, sedeli su možda poslednji put zajedno, tu kraj peći i čekali. Sused je rekao da će doći i da će im pomoći. Mordehaj Abramovič mu je verovao. Poznavali su se toliko godina, susedi su, istina delila ih je religija, nisu išli u istu crkvu, i odeća im je bila različita, ali ipak, Mordehaj Abramovič mu je verovao... Sused je bio dobar čovek, nije ga vređao, pozdravljali su se kao ljudi. Prošle noći je krišom došao i ispričao kako se njegovi spremaju da kolju, klaće u subotu, a što nađu po kućama podeliće. Nije to prvi put da su ovde klali Jevreje. Klali su i ranije, klali su onako pijani, sekli su sabljama, a bilo je i onih treznih koji su to radili. Verovali su da će njihov život postati lakši, da će u njihovom selu biti manje siromašnih kada se oslobode tih prokletih Jevreja koji su Hrista razapeli i zbog kojih ceo svet živi u bedi...", "... Fortunately, it wasn't very cold outside. The winter was almost over, but the nights were still cold. It was pleasant in the room, by the stove. They were sitting anxiously, they were sitting together for the last time. The neighbour said he would come and help them. Mordechai Abramovich trusted him. They had known each other for so many years, they were neighbours, the truth was divided by religion, they did not go to the same church, and their clothes were different, but still, Mordechai Abramovich trusted him ... The neighbour was a good man, he didn't insult him, they greeted each other like people. This is not the first time that Jews have been slaughtered here. They have slaughtered before, they slaughtered so drunk, they cut with swords, and there were those sober who did it. They believed that their lives would become easier, that in their the village to be less poor when they get rid of those damned Jews who crucified Christ and because of whom the whole world lives in misery ... "",
publisher = "Beograd : A. Ajzinberg",
title = "Triptih - Mordho, Sara, Starac, Triptych  Mordho, Sara, Old man",
pages = "1-7",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1240"
}

Ajzinberg, A.. (2005). Triptih - Mordho, Sara, Starac. 
Beograd : A. Ajzinberg., 1-7.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1240

Ajzinberg A. Triptih - Mordho, Sara, Starac. 2005;:1-7.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1240 .

Ajzinberg, Aleksandar, "Triptih - Mordho, Sara, Starac" (2005):1-7,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1240 .

TY  - GEN
AU  - Ajzinberg, Aleksandar
PY  - 2004
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/236
AB  - "Možda je trebalo još ranije da ti pričam o mojoj baki, a tvojoj prabaki Rozaliji koje  se ti, nadam se, još pomalo sećaš. Nemoj očekivati da će moja priča o njoj biti izuzetno zanimljiva ili uzbudljiva, ali možda će to istovremeno biti i priča o nekom vremenu ili o nekoj generaciji koje više nema. Zajedno sa tom generacijom izgubili su se i način života, pogled na svet, običaji i predrasude, izgubilo se mnogo toga – i nama je sada zaista teško reći treba li za tim žaliti, treba li se radovati što su sa novim generacijama došli novi pogledi na svet, novi običaji i odnosi među ljudima – ili se jednostavno, bez ikakvih emocija, pomiriti sa činjenicom da su te promene bile neminovne i neophodne."
PB  - Beograd : A. Ajzinberg
T1  - Rozalija (1894-1977)
SP  - 1
EP  - 7
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_236
ER  - 

@misc{
author = "Ajzinberg, Aleksandar",
year = "2004",
abstract = ""Možda je trebalo još ranije da ti pričam o mojoj baki, a tvojoj prabaki Rozaliji koje  se ti, nadam se, još pomalo sećaš. Nemoj očekivati da će moja priča o njoj biti izuzetno zanimljiva ili uzbudljiva, ali možda će to istovremeno biti i priča o nekom vremenu ili o nekoj generaciji koje više nema. Zajedno sa tom generacijom izgubili su se i način života, pogled na svet, običaji i predrasude, izgubilo se mnogo toga – i nama je sada zaista teško reći treba li za tim žaliti, treba li se radovati što su sa novim generacijama došli novi pogledi na svet, novi običaji i odnosi među ljudima – ili se jednostavno, bez ikakvih emocija, pomiriti sa činjenicom da su te promene bile neminovne i neophodne."",
publisher = "Beograd : A. Ajzinberg",
title = "Rozalija (1894-1977)",
pages = "1-7",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_236"
}

Ajzinberg, A.. (2004). Rozalija (1894-1977). 
Beograd : A. Ajzinberg., 1-7.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_236

Ajzinberg A. Rozalija (1894-1977). 2004;:1-7.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_236 .

Ajzinberg, Aleksandar, "Rozalija (1894-1977)" (2004):1-7,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_236 .

TY  - GEN
AU  - Ajzinberg, Aleksandar
PY  - 2004
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/235
AB  - ... "Sa Robertom Fišerom sam počeo da se družim još u drugom razredu osnovne škole. Omanji rastom, prijatnog lica i veoma pametnih očiju, učio je lako i, kao sva ostala deca, rado se igrao. Brzo smo se sprijateljili i bio mi je najbolji drug. Stanovao je blizu mene, na prvom ili drugom spratu (te pojedinosti se više ne sećam), jedne lepe kuće na uglu Francuske i Dušanove. Prozori njihovog stana gledali su na Dušanovu ulicu. Otac mu je imao kartonažu i bio je, čini mi se, rabin. Robijeva sestra, vrlo lepa i vesela devojka, upravo je završila srednju umetničku školu. Sećam se: s ponosom su mi pokazivali knjigu „Poslednji mohikanac“ koju je ona ilustrovala. Lice Robijeve majke izbledelo je iz mog sećanja"...
PB  - Beograd : A. Ajzinberg
T1  - Poslednji let
SP  - 1
EP  - 2
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_235
ER  - 

@misc{
author = "Ajzinberg, Aleksandar",
year = "2004",
abstract = "... "Sa Robertom Fišerom sam počeo da se družim još u drugom razredu osnovne škole. Omanji rastom, prijatnog lica i veoma pametnih očiju, učio je lako i, kao sva ostala deca, rado se igrao. Brzo smo se sprijateljili i bio mi je najbolji drug. Stanovao je blizu mene, na prvom ili drugom spratu (te pojedinosti se više ne sećam), jedne lepe kuće na uglu Francuske i Dušanove. Prozori njihovog stana gledali su na Dušanovu ulicu. Otac mu je imao kartonažu i bio je, čini mi se, rabin. Robijeva sestra, vrlo lepa i vesela devojka, upravo je završila srednju umetničku školu. Sećam se: s ponosom su mi pokazivali knjigu „Poslednji mohikanac“ koju je ona ilustrovala. Lice Robijeve majke izbledelo je iz mog sećanja"...",
publisher = "Beograd : A. Ajzinberg",
title = "Poslednji let",
pages = "1-2",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_235"
}

Ajzinberg, A.. (2004). Poslednji let. 
Beograd : A. Ajzinberg., 1-2.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_235

Ajzinberg A. Poslednji let. 2004;:1-2.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_235 .

Ajzinberg, Aleksandar, "Poslednji let" (2004):1-2,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_235 .

TY  - GEN
AU  - Ajzinberg, Aleksandar
PY  - 2002
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/261
AB  - "... Skrovište u šumi je bilo neobično. Bila je to niska nastrešica ko zna kada napravljena od četiri međusobno povezana račvasta, tada već polutrula, komada drveta pokrivena granjem. Verovatno su je napravili svinjari, dečaci koji su još pre rata, s jeseni, terali svinje da se u bukovim šumama hrane žirom. Lišće koje je, sa ogromnih stabala godinama padalo na nju i oko nje, učinilo je da se ona, čak i kada joj se priđe sasvim blizu, ne primećuje. Bila je tek toliko visoka da se pod njom moglo sedeti i zakloniti se od nevremena. Nije ni bila velika, taman da se nas dvoje, moja majka i ja, pod nju sklonimo..."
PB  - Beograd : A. Ajzinberg
T1  - Žeđ
SP  - 1
EP  - 2
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_261
ER  - 

@misc{
author = "Ajzinberg, Aleksandar",
year = "2002",
abstract = ""... Skrovište u šumi je bilo neobično. Bila je to niska nastrešica ko zna kada napravljena od četiri međusobno povezana račvasta, tada već polutrula, komada drveta pokrivena granjem. Verovatno su je napravili svinjari, dečaci koji su još pre rata, s jeseni, terali svinje da se u bukovim šumama hrane žirom. Lišće koje je, sa ogromnih stabala godinama padalo na nju i oko nje, učinilo je da se ona, čak i kada joj se priđe sasvim blizu, ne primećuje. Bila je tek toliko visoka da se pod njom moglo sedeti i zakloniti se od nevremena. Nije ni bila velika, taman da se nas dvoje, moja majka i ja, pod nju sklonimo..."",
publisher = "Beograd : A. Ajzinberg",
title = "Žeđ",
pages = "1-2",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_261"
}

Ajzinberg, A.. (2002). Žeđ. 
Beograd : A. Ajzinberg., 1-2.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_261

Ajzinberg A. Žeđ. 2002;:1-2.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_261 .

Ajzinberg, Aleksandar, "Žeđ" (2002):1-2,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_261 .

TY  - GEN
AU  - Ajzinberg, Aleksandar
PY  - 2000
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/698
AB  - Književni deo "Jevrejskog almanaha" u kome je objavljena priča Aleksandra Ajzinberga "Trinaest pisama. Peto pismo", odnosi se na literarne radove sa jevrejskom tematikom iz oblasti istorije, književnosti, umetnosti, memoarske građe i Holokausta. Neki od radova iz ove rubrike objavljuju se po prvi put, neki su objavljeni i na drugim mestima a neki su delovi većih celina (zbirki, romana, memoarske građe, dnevnika i sl.).
AB  - The literary section of the "Jewish Almanac" where is published story "Trinaest pisama. Peto pismo" by Aleksandar Ajzinberg, refers to literary works on Jewish topics in the fields of history, literature, art, memoirs, and Holocaust. Some of the works in this section are published for the first time, some have been published elsewhere and, some are parts of larger entities (collections, novels, memoirs, diaries, letters, etc.).
PB  - Beograd : Savez jevrejskih opština Jugoslavije [Federation of Jewish Communitues in Jugoslavia]
T2  - Jevrejski almanah 1971/96 [Jewish Almanac]
T1  - Trinaest pisama. Peto pismo
SP  - 438
EP  - 445
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_698
ER  - 

@misc{
author = "Ajzinberg, Aleksandar",
year = "2000",
abstract = "Književni deo "Jevrejskog almanaha" u kome je objavljena priča Aleksandra Ajzinberga "Trinaest pisama. Peto pismo", odnosi se na literarne radove sa jevrejskom tematikom iz oblasti istorije, književnosti, umetnosti, memoarske građe i Holokausta. Neki od radova iz ove rubrike objavljuju se po prvi put, neki su objavljeni i na drugim mestima a neki su delovi većih celina (zbirki, romana, memoarske građe, dnevnika i sl.)., The literary section of the "Jewish Almanac" where is published story "Trinaest pisama. Peto pismo" by Aleksandar Ajzinberg, refers to literary works on Jewish topics in the fields of history, literature, art, memoirs, and Holocaust. Some of the works in this section are published for the first time, some have been published elsewhere and, some are parts of larger entities (collections, novels, memoirs, diaries, letters, etc.).",
publisher = "Beograd : Savez jevrejskih opština Jugoslavije [Federation of Jewish Communitues in Jugoslavia]",
journal = "Jevrejski almanah 1971/96 [Jewish Almanac]",
title = "Trinaest pisama. Peto pismo",
pages = "438-445",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_698"
}

Ajzinberg, A.. (2000). Trinaest pisama. Peto pismo. in Jevrejski almanah 1971/96 [Jewish Almanac]
Beograd : Savez jevrejskih opština Jugoslavije [Federation of Jewish Communitues in Jugoslavia]., 438-445.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_698

Ajzinberg A. Trinaest pisama. Peto pismo. in Jevrejski almanah 1971/96 [Jewish Almanac]. 2000;:438-445.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_698 .

Ajzinberg, Aleksandar, "Trinaest pisama. Peto pismo" in Jevrejski almanah 1971/96 [Jewish Almanac] (2000):438-445,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_698 .

TY  - GEN
AU  - Ajzinberg, Aleksandar
PY  - 1999
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/243
AB  - "Ležali smo u uglu brvnare, zgrčeni. Bilo je tako toplije, a više se ne sećam zbog čega, izgledalo je da nam je tamo i sigurnije. Polovina brvnare bila je srušena, vlasnici su već davno pomrli, niko tu brvnaru nije popravljao, krov joj se davno raspao, građa istrulila, ali se južna strana ipak nekako održala i mi smo tu ležali. Našli smo malo slame i ležali na njoj. Pokrili smo se onim ćilimom o kome sam ti već pričao. Da bude toplije, navukli smo i lišća. Veliku gomilu lišća. Bilo ga je u uvali iza brvnare.
Ležali smo u uglu te brvnare zgrčeni i bili smo srećni. U toj našoj, u toj čitavoj polovini brvnare nije mnogo kisnulo, a bili smo zaštićeni i od vetra. Snega više nije bilo, sunce se iza kišnih oblaka povremeno počelo pomaljati i znali smo: biće toplije, uskoro će proleće, biće kopriva, a kasnije možda i zelja. Ozeleneće šuma i onda ćemo se lakše skrivati i neprimećeni kretati. Moći ćemo i vatru ložiti, a da se dim ne primeti..."
PB  - Beograd : A. Ajzinberg
T1  - Sreća (1943.)
SP  - 1
EP  - 2
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_243
ER  - 

@misc{
author = "Ajzinberg, Aleksandar",
year = "1999",
abstract = ""Ležali smo u uglu brvnare, zgrčeni. Bilo je tako toplije, a više se ne sećam zbog čega, izgledalo je da nam je tamo i sigurnije. Polovina brvnare bila je srušena, vlasnici su već davno pomrli, niko tu brvnaru nije popravljao, krov joj se davno raspao, građa istrulila, ali se južna strana ipak nekako održala i mi smo tu ležali. Našli smo malo slame i ležali na njoj. Pokrili smo se onim ćilimom o kome sam ti već pričao. Da bude toplije, navukli smo i lišća. Veliku gomilu lišća. Bilo ga je u uvali iza brvnare.
Ležali smo u uglu te brvnare zgrčeni i bili smo srećni. U toj našoj, u toj čitavoj polovini brvnare nije mnogo kisnulo, a bili smo zaštićeni i od vetra. Snega više nije bilo, sunce se iza kišnih oblaka povremeno počelo pomaljati i znali smo: biće toplije, uskoro će proleće, biće kopriva, a kasnije možda i zelja. Ozeleneće šuma i onda ćemo se lakše skrivati i neprimećeni kretati. Moći ćemo i vatru ložiti, a da se dim ne primeti..."",
publisher = "Beograd : A. Ajzinberg",
title = "Sreća (1943.)",
pages = "1-2",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_243"
}

Ajzinberg, A.. (1999). Sreća (1943.). 
Beograd : A. Ajzinberg., 1-2.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_243

Ajzinberg A. Sreća (1943.). 1999;:1-2.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_243 .

Ajzinberg, Aleksandar, "Sreća (1943.)" (1999):1-2,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_243 .

TY  - GEN
AU  - Ajzinberg, Aleksandar
PY  - 1998
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/237
AB  - "U kancelariji Ace Singera sedela je žena lepih i markantnih crta. Ja sam je prepoznao - a ona mene nije... Nekada davno, mi smo se družili. Bila je to Lia Rakoš, starija sestra moje školske drugarice Tese. Ona je studirala medicinu, a Tesa i ja primenjenu umetnost. Posle je Tesa otišla u Izrael a Lia i ja smo se izgubili iz vida..."
PB  - Beograd : A. Ajzinberg
T1  - Logor, lepota i hleb
SP  - 1
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_237
ER  - 

@misc{
author = "Ajzinberg, Aleksandar",
year = "1998",
abstract = ""U kancelariji Ace Singera sedela je žena lepih i markantnih crta. Ja sam je prepoznao - a ona mene nije... Nekada davno, mi smo se družili. Bila je to Lia Rakoš, starija sestra moje školske drugarice Tese. Ona je studirala medicinu, a Tesa i ja primenjenu umetnost. Posle je Tesa otišla u Izrael a Lia i ja smo se izgubili iz vida..."",
publisher = "Beograd : A. Ajzinberg",
title = "Logor, lepota i hleb",
pages = "1",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_237"
}

Ajzinberg, A.. (1998). Logor, lepota i hleb. 
Beograd : A. Ajzinberg., 1.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_237

Ajzinberg A. Logor, lepota i hleb. 1998;:1.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_237 .

Ajzinberg, Aleksandar, "Logor, lepota i hleb" (1998):1,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_237 .

TY  - GEN
AU  - Ajzinberg, Aleksandar
PY  - 1998
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/76
AB  - Moj pradeda Filip Polak oženio se sa Fani Hercl koja je rođena u Zemunu 1851. godine. Počeli su kao siromašni ljudi i prodavali povrće na pijaci u Zemunu. Radom i veštom trgovinom sticali su postepeno – što se ogledalo i na odgoju njihove dece: najstarije je bilo gotovo nepismeno, a mlađa su dobijala sve bolje obrazovanje. Moja prabaka Fani je izrodila desetoro dece - živo je ostalo samo šest: Hana, Julius, Perla, Rozalija, Aladar i Jozef. Aladar je bio pretposlednji u nizu njene dece koja su preživela, tada često smrtonosne, dečije bolesti. Rodio se u Zemunu 1890. godine, u vreme kada je, u ovom delu zemlje, reka Sava bila granica: južno od nje bila je Srbija, a severno Austrougarska. Živeo je svega 26 godina ali mi se sada čini da je njegov život, meni nedovoljno poznat, deo tajanstvenog kruga, (ili možda spirale) kojima se početak i kraj ne mogu naslutiti. Zbog toga sam i odlučio da ono što o njemu znam zabeležim.
PB  - Beograd : A. Ajzinberg
T1  - Krugovi
T1  - Circles
SP  - 1
EP  - 6
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_76
ER  - 

@misc{
author = "Ajzinberg, Aleksandar",
year = "1998",
abstract = "Moj pradeda Filip Polak oženio se sa Fani Hercl koja je rođena u Zemunu 1851. godine. Počeli su kao siromašni ljudi i prodavali povrće na pijaci u Zemunu. Radom i veštom trgovinom sticali su postepeno – što se ogledalo i na odgoju njihove dece: najstarije je bilo gotovo nepismeno, a mlađa su dobijala sve bolje obrazovanje. Moja prabaka Fani je izrodila desetoro dece - živo je ostalo samo šest: Hana, Julius, Perla, Rozalija, Aladar i Jozef. Aladar je bio pretposlednji u nizu njene dece koja su preživela, tada često smrtonosne, dečije bolesti. Rodio se u Zemunu 1890. godine, u vreme kada je, u ovom delu zemlje, reka Sava bila granica: južno od nje bila je Srbija, a severno Austrougarska. Živeo je svega 26 godina ali mi se sada čini da je njegov život, meni nedovoljno poznat, deo tajanstvenog kruga, (ili možda spirale) kojima se početak i kraj ne mogu naslutiti. Zbog toga sam i odlučio da ono što o njemu znam zabeležim.",
publisher = "Beograd : A. Ajzinberg",
title = "Krugovi, Circles",
pages = "1-6",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_76"
}

Ajzinberg, A.. (1998). Krugovi. 
Beograd : A. Ajzinberg., 1-6.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_76

Ajzinberg A. Krugovi. 1998;:1-6.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_76 .

Ajzinberg, Aleksandar, "Krugovi" (1998):1-6,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_76 .