Sobre la lengua de los Judíos Sefardíes
O jeziku sefardskih Jevreja
Abstract
Los judíos sefardíes formaron una comunidad íntegra en todos los sentidos de la palabra después de su expulsión de España en 1492. Ellos hablan en su lengua, crean su propia cultura y tradición en todos los niveles; el literario, el musical, el etnológico y el cultural, en lo que atañe a las tradiciones que perdurarán durante siglos. Estas tradiciones se asientan sobre las bases estrechamente relacionadas con la religión, pero también con la flexibilidad del vivir exiliado, en galut, de beber de las culturas y las tradiciones originarias de los países procedentes. En lo que concierne a las culturas presentes en nuestra región se trata de la cutura y tradición balcánico‐levantina. Parece evidente, pues, que este fenómeno se halla en estrecha vinculación con la Península Ibérica, eso es, principalmente con España y Portugal. Un proceso parecido, tal vez con distinciones insignificantes, ha ocurrido también entre los askenazíes, quienes se comunican en jidish. Se trata de un mestizaje ent...re el hebreo y los dialectos antiguos germánicos con palabras de los sistemas lingüísticos de otras naciones que se hallaban en los países de acogida. Las mayores contribuciones léxicas al jidish las proporcionaron las lenguas eslavas y los idiomas de otras etnias. La situación en la que se encontró la lengua de los sefardíes tras haber sido expulsados a los países árabes presentó unas pocas distinciones de la del jidish. Allí se formo el judeo‐español‐árabe "haketija" de una forma parecida. En lo que concierne a las regiones de los Balcanes y Grecia, y, no menos importante, de Turquía, la denominación asignada a los judíos acogidos fue "Španjoli", lo que viene a equivaler a la autodenominación de los propios sefardíes. La palabra "sefarad" significa el país hespérico o España.
Sefardski Jevreji su, nakon protjerivanja iz Španjolske 1492. godine činili cjelovitu zajednicu u svim aspektima značenja te riječi. Oni govore na svom jeziku, stvaraju vlastitu kulturu i tradicije koje će trajati vijekovima na svim nivoima; književnu, muzičku, etničku i kulturnu. Te tradicije počivaju na temeljima koji su usko povezani sa religijom, ali također i sa fleksibilnošću života u progonstvu, u galutu, crpljenju iz kulture i tradicije zemalja u koje su došli, ali i sa nasljeđem koje su donijeli iz zemalja porijekla. Ako se govori o kulturi jevrejske prisutnosti u zemljama naše regije tada se govori o kulturi i balkansko-levantinskoj tradiciji, fenomenu usko povezanom sa Iberijskim poluostrvom, a to su Španija i Portugal. Slična situacija, možda sa minimalnim razlikama, također se odnosi i na Aškenaze koji su međusobno govorili na jidišu. To je mješavina između hebrejskog i drevnog germanskog dijalekta s riječima iz jezika drugih naroda koji su bili zemlje domaćini. Najveći le...ksički doprinos jidišu dali su slavenski jezici i jezici drugih etničkih skupina. Situacija u kojoj se našao jezik Sefarda nakon protjerivanja u arapske zemlje, razlikuje se od one vezane za jidiš. Tamo se na sličan način formirala judeo-španjolsko-arapska "haketija". Što se tiče balkanske regije i Grčke postoji tursko imenovanje dodijeljeo lokalnim Jevrejima - "Španjoli", što predstavlja samoimenovanje samih Sefarada prema riječi "Sepharad" koja označava hesperijsku zemlju ili Španiju.
Keywords:
ladino jezik / ladino language / Ladino književnost / Ladino literature / Sefardi - tradicija / Sephardic tradition / Sephardi Jews - language / jevrejsko-španski jezik / Judeo-Spanish languageSource:
2016, 1-38Publisher:
- Sarajevo : D. Kamhi
Collections
TY - GEN AU - Kamhi, David PY - 2016 UR - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/1562 AB - Los judíos sefardíes formaron una comunidad íntegra en todos los sentidos de la palabra después de su expulsión de España en 1492. Ellos hablan en su lengua, crean su propia cultura y tradición en todos los niveles; el literario, el musical, el etnológico y el cultural, en lo que atañe a las tradiciones que perdurarán durante siglos. Estas tradiciones se asientan sobre las bases estrechamente relacionadas con la religión, pero también con la flexibilidad del vivir exiliado, en galut, de beber de las culturas y las tradiciones originarias de los países procedentes. En lo que concierne a las culturas presentes en nuestra región se trata de la cutura y tradición balcánico‐levantina. Parece evidente, pues, que este fenómeno se halla en estrecha vinculación con la Península Ibérica, eso es, principalmente con España y Portugal. Un proceso parecido, tal vez con distinciones insignificantes, ha ocurrido también entre los askenazíes, quienes se comunican en jidish. Se trata de un mestizaje entre el hebreo y los dialectos antiguos germánicos con palabras de los sistemas lingüísticos de otras naciones que se hallaban en los países de acogida. Las mayores contribuciones léxicas al jidish las proporcionaron las lenguas eslavas y los idiomas de otras etnias. La situación en la que se encontró la lengua de los sefardíes tras haber sido expulsados a los países árabes presentó unas pocas distinciones de la del jidish. Allí se formo el judeo‐español‐árabe "haketija" de una forma parecida. En lo que concierne a las regiones de los Balcanes y Grecia, y, no menos importante, de Turquía, la denominación asignada a los judíos acogidos fue "Španjoli", lo que viene a equivaler a la autodenominación de los propios sefardíes. La palabra "sefarad" significa el país hespérico o España. AB - Sefardski Jevreji su, nakon protjerivanja iz Španjolske 1492. godine činili cjelovitu zajednicu u svim aspektima značenja te riječi. Oni govore na svom jeziku, stvaraju vlastitu kulturu i tradicije koje će trajati vijekovima na svim nivoima; književnu, muzičku, etničku i kulturnu. Te tradicije počivaju na temeljima koji su usko povezani sa religijom, ali također i sa fleksibilnošću života u progonstvu, u galutu, crpljenju iz kulture i tradicije zemalja u koje su došli, ali i sa nasljeđem koje su donijeli iz zemalja porijekla. Ako se govori o kulturi jevrejske prisutnosti u zemljama naše regije tada se govori o kulturi i balkansko-levantinskoj tradiciji, fenomenu usko povezanom sa Iberijskim poluostrvom, a to su Španija i Portugal. Slična situacija, možda sa minimalnim razlikama, također se odnosi i na Aškenaze koji su međusobno govorili na jidišu. To je mješavina između hebrejskog i drevnog germanskog dijalekta s riječima iz jezika drugih naroda koji su bili zemlje domaćini. Najveći leksički doprinos jidišu dali su slavenski jezici i jezici drugih etničkih skupina. Situacija u kojoj se našao jezik Sefarda nakon protjerivanja u arapske zemlje, razlikuje se od one vezane za jidiš. Tamo se na sličan način formirala judeo-španjolsko-arapska "haketija". Što se tiče balkanske regije i Grčke postoji tursko imenovanje dodijeljeo lokalnim Jevrejima - "Španjoli", što predstavlja samoimenovanje samih Sefarada prema riječi "Sepharad" koja označava hesperijsku zemlju ili Španiju. PB - Sarajevo : D. Kamhi T1 - Sobre la lengua de los Judíos Sefardíes T1 - O jeziku sefardskih Jevreja SP - 1 EP - 38 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1562 ER -
@misc{ author = "Kamhi, David", year = "2016", abstract = "Los judíos sefardíes formaron una comunidad íntegra en todos los sentidos de la palabra después de su expulsión de España en 1492. Ellos hablan en su lengua, crean su propia cultura y tradición en todos los niveles; el literario, el musical, el etnológico y el cultural, en lo que atañe a las tradiciones que perdurarán durante siglos. Estas tradiciones se asientan sobre las bases estrechamente relacionadas con la religión, pero también con la flexibilidad del vivir exiliado, en galut, de beber de las culturas y las tradiciones originarias de los países procedentes. En lo que concierne a las culturas presentes en nuestra región se trata de la cutura y tradición balcánico‐levantina. Parece evidente, pues, que este fenómeno se halla en estrecha vinculación con la Península Ibérica, eso es, principalmente con España y Portugal. Un proceso parecido, tal vez con distinciones insignificantes, ha ocurrido también entre los askenazíes, quienes se comunican en jidish. Se trata de un mestizaje entre el hebreo y los dialectos antiguos germánicos con palabras de los sistemas lingüísticos de otras naciones que se hallaban en los países de acogida. Las mayores contribuciones léxicas al jidish las proporcionaron las lenguas eslavas y los idiomas de otras etnias. La situación en la que se encontró la lengua de los sefardíes tras haber sido expulsados a los países árabes presentó unas pocas distinciones de la del jidish. Allí se formo el judeo‐español‐árabe "haketija" de una forma parecida. En lo que concierne a las regiones de los Balcanes y Grecia, y, no menos importante, de Turquía, la denominación asignada a los judíos acogidos fue "Španjoli", lo que viene a equivaler a la autodenominación de los propios sefardíes. La palabra "sefarad" significa el país hespérico o España., Sefardski Jevreji su, nakon protjerivanja iz Španjolske 1492. godine činili cjelovitu zajednicu u svim aspektima značenja te riječi. Oni govore na svom jeziku, stvaraju vlastitu kulturu i tradicije koje će trajati vijekovima na svim nivoima; književnu, muzičku, etničku i kulturnu. Te tradicije počivaju na temeljima koji su usko povezani sa religijom, ali također i sa fleksibilnošću života u progonstvu, u galutu, crpljenju iz kulture i tradicije zemalja u koje su došli, ali i sa nasljeđem koje su donijeli iz zemalja porijekla. Ako se govori o kulturi jevrejske prisutnosti u zemljama naše regije tada se govori o kulturi i balkansko-levantinskoj tradiciji, fenomenu usko povezanom sa Iberijskim poluostrvom, a to su Španija i Portugal. Slična situacija, možda sa minimalnim razlikama, također se odnosi i na Aškenaze koji su međusobno govorili na jidišu. To je mješavina između hebrejskog i drevnog germanskog dijalekta s riječima iz jezika drugih naroda koji su bili zemlje domaćini. Najveći leksički doprinos jidišu dali su slavenski jezici i jezici drugih etničkih skupina. Situacija u kojoj se našao jezik Sefarda nakon protjerivanja u arapske zemlje, razlikuje se od one vezane za jidiš. Tamo se na sličan način formirala judeo-španjolsko-arapska "haketija". Što se tiče balkanske regije i Grčke postoji tursko imenovanje dodijeljeo lokalnim Jevrejima - "Španjoli", što predstavlja samoimenovanje samih Sefarada prema riječi "Sepharad" koja označava hesperijsku zemlju ili Španiju.", publisher = "Sarajevo : D. Kamhi", title = "Sobre la lengua de los Judíos Sefardíes, O jeziku sefardskih Jevreja", pages = "1-38", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1562" }
Kamhi, D.. (2016). Sobre la lengua de los Judíos Sefardíes. Sarajevo : D. Kamhi., 1-38. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1562
Kamhi D. Sobre la lengua de los Judíos Sefardíes. 2016;:1-38. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1562 .
Kamhi, David, "Sobre la lengua de los Judíos Sefardíes" (2016):1-38, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_1562 .