Studying climate change and its influence on environment: impacts, adaptation and mitigation

Link to this page

info:eu-repo/grantAgreement/MESTD/Integrated and Interdisciplinary Research (IIR or III)/43007/RS//

Studying climate change and its influence on environment: impacts, adaptation and mitigation (en)
Истраживање климатских промена и њиховог утицаја на животну средину - праћење утицаја, адаптација и ублажавање (sr)
Istraživanje klimatskih promena i njihovog uticaja na životnu sredinu - praćenje uticaja, adaptacija i ublažavanje (sr_RS)
Authors

Publications

Progutati M/mamac: čitanje Albaharijevog predstavljanja Holokausta u kontekstu postjugoslovenskih ratova

Pavlović, Aleksandar

(Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2018)

TY  - CHAP
AU  - Pavlović, Aleksandar
PY  - 2018
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/1462
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/15
AB  - Ovo izlaganje ispituje povezanosti između holokausta i ratova iz 1990-ih godina u romanu Davida Albaharija Mamac (1996). Dosadašnja kritika već je ukazala na “kopernikanski obrt” koji postoji između Albaharijevih ranih, postmodernističkih, aistorijskih knjiga i erupcije istorije u njegove romane posle 1990. godine. U ovom radu iznosi se tvrdnja da ovo pomeranje težišta u Albaharijevom opusu ukazuje na to da za njega holokaust kao trauma može biti predstavljen kroz pisanje samo nakon savremene traume post-jugoslovenskih ratova i raspada zemlje. Ipak, prethodni tumači (Vervaet 2013) uglavnom su Albaharijevu naraciju o holokaustu čitali kao primera onoga što Merien Hirš (Marianne Hirsch) naziva post-sećanje (postmemory) i opisuje kao “veza koju ‘generacija posle’ oseća sa ličnom, kolektivnom i kulturnom traumom onih koji su došli pre – iskustva kojih se oni ‘sećaju’ samo putem priča, slika i ponašanja onih s kojima su rasli.” Nedavno, međutim, proučavaoci poput Ive Kosmos izneli su stav da se, preplićući priču o holokaustu sa novijim kontekstom balkanskih ratova, Albahari zapravo ograničio na “hegemonski narativ srpske žrtve, odnosno, priču o povijesnom stradanju srpskoga naroda koja je poslužila kao opravdanje za rat” (Kosmos 2016). U ovom članku ukršteni su Albaharijevo pisanje o holokaustu u sa njegovim referencama na post-jugoslovenske ratove u romanu Mamac, kako bi se utvdilo u kojoj meri oni poseduju kritički potencijal a u kojoj se uklapaju u dominantan srpski narativ o događajima iz novije istorije.
AB  - This paper explores the relations that David Albahari’s writings about the Holocaust in his novels Mamac (1996), Svetski putnik (Globetrotter, 2001) and Gec i Majer (Götz and Meyer, 2004) establish with the Yugoslav wars of the 1990s. Previous scholarship already pointed out the Copernican twists between Albahari’s early, postmodern, ahistorical writing and the eruption of history into his post-1990s novels. This thereby implies that for him the Holocaust as a trauma can be represented into writing only after the contemporary trauma of the Yugoslav wars and country’s dissolution. Yet, earlier scholarship (Vervaet 2013) mostly remained confined to the reading of his Holocaust narratives as instances of what Marianne Hirsch calls postmemory: “the relationship that the ‘generation after’ bears to the personal, collective, and cultural trauma of those who came before – experiences they ‘remember’ only by means of the stories, images, and behaviors among which they grew up.” Most recently, however, scholars such as Iva Kosmos argued that by framing the Holocaust narratives into the recent context of the Balkan wars, Albahari actually remains confined to the “hegemonic narrative of Serbian victimhood, story about historical suffering of the Serbian people that served as an excuse for the war” (Kosmos 2016). I therefore intend to relate Albahari’s Holocaust narratives against the backdrop of the 1990s post-Yugoslav wars in order to determine their critical potential for understanding the recent violent Balkan past.
PB  - Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Holokaust i filozofija
T1  - Progutati M/mamac: čitanje Albaharijevog predstavljanja Holokausta u kontekstu postjugoslovenskih ratova
T1  - Swallowing the Bate: Reading David Albahari’s Representation of the Holocaust against the Background of the 1990s Yugoslav Wars
SP  - 1
EP  - 15
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_15
ER  - 
@inbook{
author = "Pavlović, Aleksandar",
year = "2018",
abstract = "Ovo izlaganje ispituje povezanosti između holokausta i ratova iz 1990-ih godina u romanu Davida Albaharija Mamac (1996). Dosadašnja kritika već je ukazala na “kopernikanski obrt” koji postoji između Albaharijevih ranih, postmodernističkih, aistorijskih knjiga i erupcije istorije u njegove romane posle 1990. godine. U ovom radu iznosi se tvrdnja da ovo pomeranje težišta u Albaharijevom opusu ukazuje na to da za njega holokaust kao trauma može biti predstavljen kroz pisanje samo nakon savremene traume post-jugoslovenskih ratova i raspada zemlje. Ipak, prethodni tumači (Vervaet 2013) uglavnom su Albaharijevu naraciju o holokaustu čitali kao primera onoga što Merien Hirš (Marianne Hirsch) naziva post-sećanje (postmemory) i opisuje kao “veza koju ‘generacija posle’ oseća sa ličnom, kolektivnom i kulturnom traumom onih koji su došli pre – iskustva kojih se oni ‘sećaju’ samo putem priča, slika i ponašanja onih s kojima su rasli.” Nedavno, međutim, proučavaoci poput Ive Kosmos izneli su stav da se, preplićući priču o holokaustu sa novijim kontekstom balkanskih ratova, Albahari zapravo ograničio na “hegemonski narativ srpske žrtve, odnosno, priču o povijesnom stradanju srpskoga naroda koja je poslužila kao opravdanje za rat” (Kosmos 2016). U ovom članku ukršteni su Albaharijevo pisanje o holokaustu u sa njegovim referencama na post-jugoslovenske ratove u romanu Mamac, kako bi se utvdilo u kojoj meri oni poseduju kritički potencijal a u kojoj se uklapaju u dominantan srpski narativ o događajima iz novije istorije., This paper explores the relations that David Albahari’s writings about the Holocaust in his novels Mamac (1996), Svetski putnik (Globetrotter, 2001) and Gec i Majer (Götz and Meyer, 2004) establish with the Yugoslav wars of the 1990s. Previous scholarship already pointed out the Copernican twists between Albahari’s early, postmodern, ahistorical writing and the eruption of history into his post-1990s novels. This thereby implies that for him the Holocaust as a trauma can be represented into writing only after the contemporary trauma of the Yugoslav wars and country’s dissolution. Yet, earlier scholarship (Vervaet 2013) mostly remained confined to the reading of his Holocaust narratives as instances of what Marianne Hirsch calls postmemory: “the relationship that the ‘generation after’ bears to the personal, collective, and cultural trauma of those who came before – experiences they ‘remember’ only by means of the stories, images, and behaviors among which they grew up.” Most recently, however, scholars such as Iva Kosmos argued that by framing the Holocaust narratives into the recent context of the Balkan wars, Albahari actually remains confined to the “hegemonic narrative of Serbian victimhood, story about historical suffering of the Serbian people that served as an excuse for the war” (Kosmos 2016). I therefore intend to relate Albahari’s Holocaust narratives against the backdrop of the 1990s post-Yugoslav wars in order to determine their critical potential for understanding the recent violent Balkan past.",
publisher = "Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Holokaust i filozofija",
booktitle = "Progutati M/mamac: čitanje Albaharijevog predstavljanja Holokausta u kontekstu postjugoslovenskih ratova, Swallowing the Bate: Reading David Albahari’s Representation of the Holocaust against the Background of the 1990s Yugoslav Wars",
pages = "1-15",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_15"
}
Pavlović, A.. (2018). Progutati M/mamac: čitanje Albaharijevog predstavljanja Holokausta u kontekstu postjugoslovenskih ratova. in Holokaust i filozofija
Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 1-15.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_15
Pavlović A. Progutati M/mamac: čitanje Albaharijevog predstavljanja Holokausta u kontekstu postjugoslovenskih ratova. in Holokaust i filozofija. 2018;:1-15.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_15 .
Pavlović, Aleksandar, "Progutati M/mamac: čitanje Albaharijevog predstavljanja Holokausta u kontekstu postjugoslovenskih ratova" in Holokaust i filozofija (2018):1-15,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_15 .

Aušvic: skandal za mišljenje ili skandal mišljenja

Krstić, Predrag

(Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2018)

TY  - CHAP
AU  - Krstić, Predrag
PY  - 2018
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/1497
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/17
AB  - ... "Na istom tragu, neposredno suočena sa Holokaustom, Hana Arent (Hannah Arendt) zaključuje da ni religijsko ni filozofsko nasleđe nije uspevalo da pojmi „radikalno zlo“, uključujući i tvorca tog izraza, Imanuela Kanta (Immanuel Kant), koji ga je hitro racionalizovao u predstavu „izopačene zle volje“ - objašnjive razumljivim motivima. Stoga nas je to kantovsko nasleđe - rečima Ričarda Bernstina (Richard Bernstein), koji nastoji da rekonstruiše misaonu putanju Arent - ostavilo bez ikakve „potpore kada pokušavamo da razumemo fenomen koji nas suočava s nadmoćnom stvarnošću i koji ruši sva nama poznata merila“ (Bernstin 2002: 83; uporediti Bernstin 2005: 388–389). Kao što klasična politička teorija ne objašnjava totalitarizme dvadestog veka, tako klasične etičke kategorije više nisu dovoljne za mišljenje Holokausta - sasvim nove pojave, za koju nemamo odgovarajuće pojmove"...
PB  - Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Holokaust i filozofija
T1  - Aušvic: skandal za mišljenje ili skandal mišljenja
SP  - 198
EP  - 230
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_17
ER  - 
@inbook{
author = "Krstić, Predrag",
year = "2018",
abstract = "... "Na istom tragu, neposredno suočena sa Holokaustom, Hana Arent (Hannah Arendt) zaključuje da ni religijsko ni filozofsko nasleđe nije uspevalo da pojmi „radikalno zlo“, uključujući i tvorca tog izraza, Imanuela Kanta (Immanuel Kant), koji ga je hitro racionalizovao u predstavu „izopačene zle volje“ - objašnjive razumljivim motivima. Stoga nas je to kantovsko nasleđe - rečima Ričarda Bernstina (Richard Bernstein), koji nastoji da rekonstruiše misaonu putanju Arent - ostavilo bez ikakve „potpore kada pokušavamo da razumemo fenomen koji nas suočava s nadmoćnom stvarnošću i koji ruši sva nama poznata merila“ (Bernstin 2002: 83; uporediti Bernstin 2005: 388–389). Kao što klasična politička teorija ne objašnjava totalitarizme dvadestog veka, tako klasične etičke kategorije više nisu dovoljne za mišljenje Holokausta - sasvim nove pojave, za koju nemamo odgovarajuće pojmove"...",
publisher = "Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Holokaust i filozofija",
booktitle = "Aušvic: skandal za mišljenje ili skandal mišljenja",
pages = "198-230",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_17"
}
Krstić, P.. (2018). Aušvic: skandal za mišljenje ili skandal mišljenja. in Holokaust i filozofija
Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 198-230.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_17
Krstić P. Aušvic: skandal za mišljenje ili skandal mišljenja. in Holokaust i filozofija. 2018;:198-230.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_17 .
Krstić, Predrag, "Aušvic: skandal za mišljenje ili skandal mišljenja" in Holokaust i filozofija (2018):198-230,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_17 .

Zašto Holokaust i filozofija?

Krstić, Predrag; Lošonc, Mark

(Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2018)

TY  - CHAP
AU  - Krstić, Predrag
AU  - Lošonc, Mark
PY  - 2018
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/1496
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/18
AB  - Kako je mogućno uspostaviti vezu između Holokausta i filozofije? Čini se da Holokaust može da se tumači i kao antifilozofski događaj, u smislu da predstavlja jedan povesni izuzetak koji izmiče svakoj konceptualizaciji i svakom pokušaju da se supsumira pod neku opštost. Holokaust stoga nije bio shvaćen samo kao „crna rupa“, „vakuum“ ili – da upotrebimo Liotarovu (Lyotard) formulaciju – „zemljotres koji je uništio svaku seizmografsku mašinu“, već i kao izvanredni događaj koji se suprotstavlja izvesnim filozofskim praznoverjima i opovrgava ih, koji provocira možda i čitavo filozofsko nastojanje pojmovnog zahvatanja i razumevanja stvarnosti. Tako se sugerisalo da je posle Holokausta svaki teleološko-melioristički pogled na povest izgubio značaj, da je ta, činilo se, realna manifestacija koncepta radikalnog Zla, u najboljem slučaju učinila zastarelom, a u verovatnijem, neumesnom, ikakvu optimističku antropologiju...
PB  - Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Holokaust i filozofija
T1  - Zašto Holokaust i filozofija?
SP  - 5
EP  - 13
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_18
ER  - 
@inbook{
author = "Krstić, Predrag and Lošonc, Mark",
year = "2018",
abstract = "Kako je mogućno uspostaviti vezu između Holokausta i filozofije? Čini se da Holokaust može da se tumači i kao antifilozofski događaj, u smislu da predstavlja jedan povesni izuzetak koji izmiče svakoj konceptualizaciji i svakom pokušaju da se supsumira pod neku opštost. Holokaust stoga nije bio shvaćen samo kao „crna rupa“, „vakuum“ ili – da upotrebimo Liotarovu (Lyotard) formulaciju – „zemljotres koji je uništio svaku seizmografsku mašinu“, već i kao izvanredni događaj koji se suprotstavlja izvesnim filozofskim praznoverjima i opovrgava ih, koji provocira možda i čitavo filozofsko nastojanje pojmovnog zahvatanja i razumevanja stvarnosti. Tako se sugerisalo da je posle Holokausta svaki teleološko-melioristički pogled na povest izgubio značaj, da je ta, činilo se, realna manifestacija koncepta radikalnog Zla, u najboljem slučaju učinila zastarelom, a u verovatnijem, neumesnom, ikakvu optimističku antropologiju...",
publisher = "Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Holokaust i filozofija",
booktitle = "Zašto Holokaust i filozofija?",
pages = "5-13",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_18"
}
Krstić, P.,& Lošonc, M.. (2018). Zašto Holokaust i filozofija?. in Holokaust i filozofija
Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 5-13.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_18
Krstić P, Lošonc M. Zašto Holokaust i filozofija?. in Holokaust i filozofija. 2018;:5-13.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_18 .
Krstić, Predrag, Lošonc, Mark, "Zašto Holokaust i filozofija?" in Holokaust i filozofija (2018):5-13,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_18 .

Ravnodušnost i akcija: Holokaust i granice emotivnog iskustva

Cvejić, Igor

(Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2018)

TY  - CHAP
AU  - Cvejić, Igor
PY  - 2018
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/242
AB  - Zaključna razmatranja: U prethodnom delu rada pokušali smo da se suočimo sa problemom veze ravnodušnosti i akcije (delanja) koja se javlja u svedočanstvima logoraša, ali i u narativu visokih SS oficira. Problem se pojavljuje ukoliko zastupamo enaktivističku prirodu emocija i tezu da je naše uobičajeno delovanje povezano sa emotivnim zalozima. Na radikalnim primerima (pacijenta Eliota i kliničke depresija) pokazano je na koji način odsustvo emocija stvara disfunkciju delatne sposobnosti. Nasuprot tome, narativi i preživelih žrtava Holokausta i visokih SS oficira prikazuju ravnodušnost kao povezanu, ili čak usmerenu na delanje. Umesto da ovaj slučaj posmatramo kao stanje stvari koje bi služilo kao kontraargument pretpostavci da su emocije nužne za delovanje, pokušali smo da ponudimo drugačiju interpretaciju, prema kojoj u ovim slučajevima ravnodušnost možemo shvatiti ne kao naprosto odsustvo osećaja ili emocija, već kao snažan afekt koji ukida emotivno ustrojstvo. Svakako, ovo se i dalje može razumeti kao skica za jednu moguću interpretaciju, koja bi se mogla detaljnije ispitati. Objašnjenje koje smo dali pomaže nam i da se na prihvatljiviji način suočimo sa problemom koji je naveden u pretpostavkama ovog rada. Naime, čini se da se sa samom postavkom teme ovog rada gotovo izjednačava stanje visokih SS oficira sa stanjem žrtava Holokausta, kao stanjem ravnodušnosti povezane sa delanjem, što je iz očevidnih razloga neprihvatljivo. Iako su u ovoj jednoj osobini ta stanja povezana, rezultati do kojih smo u radu došli pomažu nam da na relativno jasan način označimo da su ona zapravo - potpuno različita. Ukoliko ravnodušnost možemo shvatiti u ovim slučajevima kao afekat koji ukida emotivno ustrojstvo, onda se ova stanja sasvim jasno razlikuju prema afektima o kojima se radi - a koji su nesumnjivo različiti u slučaju žrtava (kada se radi o traumatskom iskustvu i reakciji na strahote koje su podnosili) i u slučaju SS administracije (bilo da se radi o afektu sličnom onom proizvedenom Ajkeovim disciplinovanjem, ili o posvećenost nacističkoj ideologiji, itd.), kako prema svom kvalitetu, tako i prema svojim uzrocima.
PB  - Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Holokaust i filozofija
T1  - Ravnodušnost i akcija: Holokaust i granice emotivnog iskustva
SP  - 56
EP  - 71
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_242
ER  - 
@inbook{
author = "Cvejić, Igor",
year = "2018",
abstract = "Zaključna razmatranja: U prethodnom delu rada pokušali smo da se suočimo sa problemom veze ravnodušnosti i akcije (delanja) koja se javlja u svedočanstvima logoraša, ali i u narativu visokih SS oficira. Problem se pojavljuje ukoliko zastupamo enaktivističku prirodu emocija i tezu da je naše uobičajeno delovanje povezano sa emotivnim zalozima. Na radikalnim primerima (pacijenta Eliota i kliničke depresija) pokazano je na koji način odsustvo emocija stvara disfunkciju delatne sposobnosti. Nasuprot tome, narativi i preživelih žrtava Holokausta i visokih SS oficira prikazuju ravnodušnost kao povezanu, ili čak usmerenu na delanje. Umesto da ovaj slučaj posmatramo kao stanje stvari koje bi služilo kao kontraargument pretpostavci da su emocije nužne za delovanje, pokušali smo da ponudimo drugačiju interpretaciju, prema kojoj u ovim slučajevima ravnodušnost možemo shvatiti ne kao naprosto odsustvo osećaja ili emocija, već kao snažan afekt koji ukida emotivno ustrojstvo. Svakako, ovo se i dalje može razumeti kao skica za jednu moguću interpretaciju, koja bi se mogla detaljnije ispitati. Objašnjenje koje smo dali pomaže nam i da se na prihvatljiviji način suočimo sa problemom koji je naveden u pretpostavkama ovog rada. Naime, čini se da se sa samom postavkom teme ovog rada gotovo izjednačava stanje visokih SS oficira sa stanjem žrtava Holokausta, kao stanjem ravnodušnosti povezane sa delanjem, što je iz očevidnih razloga neprihvatljivo. Iako su u ovoj jednoj osobini ta stanja povezana, rezultati do kojih smo u radu došli pomažu nam da na relativno jasan način označimo da su ona zapravo - potpuno različita. Ukoliko ravnodušnost možemo shvatiti u ovim slučajevima kao afekat koji ukida emotivno ustrojstvo, onda se ova stanja sasvim jasno razlikuju prema afektima o kojima se radi - a koji su nesumnjivo različiti u slučaju žrtava (kada se radi o traumatskom iskustvu i reakciji na strahote koje su podnosili) i u slučaju SS administracije (bilo da se radi o afektu sličnom onom proizvedenom Ajkeovim disciplinovanjem, ili o posvećenost nacističkoj ideologiji, itd.), kako prema svom kvalitetu, tako i prema svojim uzrocima.",
publisher = "Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Holokaust i filozofija",
booktitle = "Ravnodušnost i akcija: Holokaust i granice emotivnog iskustva",
pages = "56-71",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_242"
}
Cvejić, I.. (2018). Ravnodušnost i akcija: Holokaust i granice emotivnog iskustva. in Holokaust i filozofija
Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 56-71.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_242
Cvejić I. Ravnodušnost i akcija: Holokaust i granice emotivnog iskustva. in Holokaust i filozofija. 2018;:56-71.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_242 .
Cvejić, Igor, "Ravnodušnost i akcija: Holokaust i granice emotivnog iskustva" in Holokaust i filozofija (2018):56-71,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_242 .

Ravnodušnost i akcija: Holokaust i granice emotivnog iskustva

Cvejić, Igor

(Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2018)

TY  - CHAP
AU  - Cvejić, Igor
PY  - 2018
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/1478
UR  - https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/16
AB  - Zaključna razmatranja: U prethodnom delu rada pokušali smo da se suočimo sa problemom veze ravnodušnosti
i akcije (delanja) koja se javlja u svedočanstvima logoraša, ali i u narativu visokih SS oficira. Problem se pojavljuje ukoliko zastupamo enaktivističku prirodu emocija i tezu da je naše uobičajeno delovanje povezano sa emotivnim zalozima. Na radikalnim primerima (pacijenta Eliota i kliničke depresija) pokazano je na koji način odsustvo emocija stvara disfunkciju
delatne sposobnosti. Nasuprot tome, narativi i preživelih žrtava Holokausta i visokih SS oficira prikazuju ravnodušnost kao povezanu, ili čak usmerenu na delanje. Umesto da ovaj slučaj posmatramo kao stanje stvari koje bi služilo kao kontraargument
pretpostavci da su emocije nužne za delovanje, pokušali smo da ponudimo drugačiju interpretaciju, prema kojoj u ovim slučajevima ravnodušnost možemo shvatiti ne kao naprosto odsustvo osećaja ili emocija, već kao snažan afekt koji ukida emotivno ustrojstvo. Svakako, ovo se i dalje može razumeti kao skica za jednu moguću interpretaciju, koja bi se mogla
detaljnije ispitati. Objašnjenje koje smo dali pomaže nam i da se na prihvatljiviji način suočimo sa problemom koji je naveden u pretpostavkama ovog rada. Naime, čini se da se sa samom postavkom teme ovog rada gotovo izjednačava stanje visokih SS oficira sa stanjem žrtava Holokausta, kao stanjem ravnodušnosti povezane sa delanjem, što je iz očevidnih razloga
neprihvatljivo. Iako su u ovoj jednoj osobini ta stanja povezana, rezultati do kojih smo u radu došli pomažu nam da na relativno jasan način označimo da su ona zapravo - potpuno različita. Ukoliko ravnodušnost možemo shvatiti u ovim slučajevima kao afekat koji ukida emotivno ustrojstvo, onda se ova stanja sasvim jasno razlikuju prema afektima o kojima se radi - a koji
su nesumnjivo različiti u slučaju žrtava (kada se radi o traumatskom iskustvu i reakciji na strahote koje su podnosili) i u slučaju SS administracije (bilo da se radi o afektu sličnom onom proizvedenom Ajkeovim disciplinovanjem, ili o posvećenost nacističkoj ideologiji, itd.), kako prema svom kvalitetu, tako i prema svojim uzrocima.
PB  - Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Holokaust i filozofija
T1  - Ravnodušnost i akcija: Holokaust i granice emotivnog iskustva
SP  - 56
EP  - 71
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_16
ER  - 
@inbook{
author = "Cvejić, Igor",
year = "2018",
abstract = "Zaključna razmatranja: U prethodnom delu rada pokušali smo da se suočimo sa problemom veze ravnodušnosti
i akcije (delanja) koja se javlja u svedočanstvima logoraša, ali i u narativu visokih SS oficira. Problem se pojavljuje ukoliko zastupamo enaktivističku prirodu emocija i tezu da je naše uobičajeno delovanje povezano sa emotivnim zalozima. Na radikalnim primerima (pacijenta Eliota i kliničke depresija) pokazano je na koji način odsustvo emocija stvara disfunkciju
delatne sposobnosti. Nasuprot tome, narativi i preživelih žrtava Holokausta i visokih SS oficira prikazuju ravnodušnost kao povezanu, ili čak usmerenu na delanje. Umesto da ovaj slučaj posmatramo kao stanje stvari koje bi služilo kao kontraargument
pretpostavci da su emocije nužne za delovanje, pokušali smo da ponudimo drugačiju interpretaciju, prema kojoj u ovim slučajevima ravnodušnost možemo shvatiti ne kao naprosto odsustvo osećaja ili emocija, već kao snažan afekt koji ukida emotivno ustrojstvo. Svakako, ovo se i dalje može razumeti kao skica za jednu moguću interpretaciju, koja bi se mogla
detaljnije ispitati. Objašnjenje koje smo dali pomaže nam i da se na prihvatljiviji način suočimo sa problemom koji je naveden u pretpostavkama ovog rada. Naime, čini se da se sa samom postavkom teme ovog rada gotovo izjednačava stanje visokih SS oficira sa stanjem žrtava Holokausta, kao stanjem ravnodušnosti povezane sa delanjem, što je iz očevidnih razloga
neprihvatljivo. Iako su u ovoj jednoj osobini ta stanja povezana, rezultati do kojih smo u radu došli pomažu nam da na relativno jasan način označimo da su ona zapravo - potpuno različita. Ukoliko ravnodušnost možemo shvatiti u ovim slučajevima kao afekat koji ukida emotivno ustrojstvo, onda se ova stanja sasvim jasno razlikuju prema afektima o kojima se radi - a koji
su nesumnjivo različiti u slučaju žrtava (kada se radi o traumatskom iskustvu i reakciji na strahote koje su podnosili) i u slučaju SS administracije (bilo da se radi o afektu sličnom onom proizvedenom Ajkeovim disciplinovanjem, ili o posvećenost nacističkoj ideologiji, itd.), kako prema svom kvalitetu, tako i prema svojim uzrocima.",
publisher = "Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Holokaust i filozofija",
booktitle = "Ravnodušnost i akcija: Holokaust i granice emotivnog iskustva",
pages = "56-71",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_16"
}
Cvejić, I.. (2018). Ravnodušnost i akcija: Holokaust i granice emotivnog iskustva. in Holokaust i filozofija
Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 56-71.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_16
Cvejić I. Ravnodušnost i akcija: Holokaust i granice emotivnog iskustva. in Holokaust i filozofija. 2018;:56-71.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_16 .
Cvejić, Igor, "Ravnodušnost i akcija: Holokaust i granice emotivnog iskustva" in Holokaust i filozofija (2018):56-71,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_16 .